Uskrs je zdravo i ozdravljujuće pretrpljena patnja.
S Velikim petkom se još nekako i snalazimo, ali s Uskrsom kao da nismo na ti.
Zadržimo li se samo na Velikom petku, počet ćemo patnju pretvarati u božanstvo, a patnja koja je pretvorena u božanstvo proždire svoje žrtve makar joj oni bili obožavatelji.
Isus na Cvjetnicu nije upao u euforiju, a niti na Veliki petak u depresiju premda je sve vodilo u tom smjeru.
Neka se Velikog petka rane Uskrsnućem spasonosno hrane.
Križ je zaštitni i zaštićujući znak Isusovih Bogočovječnom krvlju otkupljenih učenika.
Pakleni otrov mržnje naišao je na nepobjedivi protuotrov Pobjednika s križa. Ljubav je pobijedila mržnju, aleluja!
Kad slijepci ljubav proglašavaju slijepom, treba li im slijepo vjerovati?!
Ljubav je pobijedila na Kalvariji dopuštajući da bude prividno pobijeđena nasilnim oduzimanjem tjelesnog života. Pobijedio je, dakle Onaj koji je rekao: „Nitko mi život ne oduzima, sam ga dajem!“
Sumnja je sastavni dio vjere ako je sredstvo, a ne cilj. Mi pak živimo u vremenu kad je sumnja postala nedodirljiva dogma.
/Fra Miroslav Bustruc/
Post je objavljen 25.04.2006. u 08:20 sati.