Marketing
Sv.Marko evanđelist
Većina kršćana ne zna jako puno o svojoj vjeri.Medju njima sam i ja.Znanje kod vjernika nije najbitnije,bitnije su npr. vjera,nada i na prvom mjestu ljubav.No,i znanje ima svoju ulogu.Postoje izreke da čovjek nešto voli kada to upozna.Što se više upoznaje domovinu,to se je više voli ili da bi voljeli neku osubu trebamo znati nešto o njoj.
O svecima,vjernici ne znaju puno,makar se danas može puno toga saznati,jer je znanje dostupno na razne načine.Mene je zanimalo tko je Sv.Marko evanđelist,jer mu je blagdan 25.travnja.Prije nego sam potražio na netu,znao sam jako malo-to da je napisao jedno od Evanđelja,da je njegov simbol krilati lav i da je zaštitnik Venecije.Župnik moje župe,zove se Marko,pa mi je smiješno kada na sv.misi čita Evanđelje po Marku :-)
Sv.Marko je bio Židov koji je prešao na kršćanstvo. Deset puta se spominje u Novom zavjetu. Vjerojatno je evanđelist Marko onaj mladić, koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti on ostavlja plahtu i bježi gol. Te noći je čuvao mali posjed Getsemani, da brojni hodočasnici ne unište maslinik. Njegova je majka ustupila taj vrt Isusu i njegovim učenicima za molitvu i za noćni boravak, kao i svoju kuću. Na drugom mjestu u Svetom pismu opet stoji da Petar, čudesno oslobođen okova, dolazi u kuću majke Ivana Marka (Dj 12, 12). (Celestin Tomić)
Marko je vjerojatno prešao na kršćanstvo pod utjecajem Sv. Petra, kojemu od tada služi kao tumač, jer Petar nije govorio grčkim jezikom. Zajedno sa svojim ocem Sv. Barnabasom i sa Sv.Pavlom oni putuju od Jeruzalema na svoje prvo putovanje u Antiohiju, Marko prati Barnabasa oko 50. godine na njegovom putovanju na Cipar. Na daljnja putovanja ga Pavao nije htio voditi.
Za vrijeme prvog Pavlovog zatočeništva u Rimu oko 60.godine Marko, koji se pripremao za svoje putovanje u Malu Aziju, susreće Pavla i tada se pomire (Poslanica Kološanima 4,10) Prema legendi Pavao ga je nagovorio da piše Evanđelje, najprije ga šalje u Agileju a onda u Aleksandriju da propovijeda Evanđelje.
Marko je napisao Evanđelje, koje se temelji na Petrovim propovijedima u Rimu, a koje po njemu dobiva ime „Evanđelje po Marku ili Markovo evanđelje“,najstarije je od svih Evanđelja. Raspored građe, čini se, dolazi iz apostolskog propovijedanja: Priprava za javno djelovanje (Mk 1, 1-13), djelovanje u Galileji (1, 14 - 10, 12), u Jeruzalemu (gl. 11-13), muka, smrt i uskrsnuće (gl. 13-14). Do nove liturgijske obnove, čitalo se u nedjeljama poslije Duhova samo u tri nedjelje, dok Matejevo u 20 nedjelja, Lukino u 16, Ivanovo u 12. Danas se u godini B čita Markovo Evanđelje. K tome, kako smo spomenuli, i u svagdanjim čitanjima od 1. do 9. tjedna kroz godinu. To je bibličare potaklo da postupno otkrivaju veliko bogatstvo i evanđeoske poruke što nam ovo najmanje Evanđelje pruža. Marko više od drugih evanđelista ističe Isusovo čovještvo. I drugi evanđelisti naglašavaju da je Isus doista pravi čovjek, ali ga promatraju u svjetlu proslavljenoga Gospodina. Samo Marko donosi zgodu o Isusovu gnjevu, gorčini, zgražanju; samo on donosi Isusovu molbu za učenike, uzdiše i vapi Ocu; ljubi djecu…Markovo Evanđelje je evanđelje katekumena, onih koji postavljaju pitanje: "Tko je Isus iz Nazareta?" Samo on započinje svoje evanđelje: "Početak Evanđelje Isusa Krista, Sina Božjega." To će potvrditi osobno nebeski Otac u preobraženju na brdu Tabor: Isus je Sin Božji. I satnik podno križa, predstavnik vjernika obraćenika iz poganstva: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" (Mk 15, 39).Do te vjere evanđelist Marko postupno nas uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog. (Celestin Tomić)
Predaja kaže da oko 65. godine odlazi u Aleksandriju i tamo osniva crkvu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga neprijateljski raspoloženi stanovnici na oltaru, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25.travnja 68.g. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.
Njegovi su ostaci u 9. stoljeću iz Aleksandrije preneseni u Veneciju, gdje su najprije pokopani u duždovoj kapeli, gdje je između 1063. i 1073. godine sagrađena katedrala Svetoga Marka. Prema legendi je pri gradnji jedan zidar pao sa skele, ali je molitvom Sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je Sv. Marko zaštitnik zidara.
Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savlađivanja smrti.
Sv. Marko je zaštitnik odvjetnika,građevinskih radnika, zidara, staklara, pletača košara, notara i pisara,zatvorenika,Venecije i Egipta. Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti te za dobro vrijeme i dobru žetvu.Mali otok preko kojeg prelazi Krčki most zove se otok Sv.Marka.
(velik dio teksta: Ivan Šarić – Baća iz Babine Grede)
Ispunilo se vrijeme! Približilo se kraljevstvo! Obratite se! Vjerujte evanđelju! (Mk 1, 10 )
Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. (Dj 12,12)
I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" (Mk 9,7)
Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih. (Mk 12,30-31)
Post je objavljen 24.04.2006. u 23:15 sati.