ANARHIJA
Riječ anarhija dolazi od grčkog ±˝±ÁÇŻ± (anarchia), što znači 'bez vladara' (prefiks an- znači 'bez', korijen arch- se prevodi kao 'vlada ili vlast').
Anarhija je oblik društva u kojem bi se nastojalo poništiti svaki oblik nametnutog autoriteta; anarhisti vjeruju u čovjekovu prirodnu sposobnost autokontrole u društvu. Postojanje društvenih pravila i ugovora nije a priori isključeno u anarhiji, bitno je samo da je ta pravila i te ugovore slobodno odredila i prihvatila zajednica koje se ona i tiču i da nisu nametnuta odozgo, kao što se događa tamo gdje jedni ljudi imaju veću moć od drugih.
Mada je u ljudskoj povijesti bilo brojnih ostvarenja društava i organizacija baziranih na anarhičnim principima, Pariška komuna iz 1871. je bila vjerojatno prvi pokušaj anarhične društvene organizacije koji je globalno odjeknuo; kao što je komentirao Mihail Bakunjin, jedan od velikih povijesnih mislilaca anarhije. Još je konkretnih i opširnih ostvarenja anarhičnih principa u društvu bilo i u vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, za vrijeme kojeg su radnici, često kao članovi anarhosindikalističkih organizacija kao što je CNT u Kataloniji i Aragonu, dokazali djelotvornost samouprave javnog prijevoza i proizvodnih poduzeća - industrijskih, kao i poljopriverednih: preko horizontalnih skupština su bile ostvarene kolektivizacije zemlje zaplijenjene od veleposjednika i u nekim slučajevima je čak bilo ukinuto i privatno vlasništvo; sve je to, međutim, bilo nasilno prekinuto zbog ratnog poraza, naime osim što su se borili protiv nacionalista i fašista pod vodstvom Franciska Franca (koji su imali i podršku fašističke Italije i nacističke Njemačke), anarhisti su se morali čuvati i Komunističke partije, koja je imala podršku od Staljina s izričitom zabranom naoružanja anarhista i s naredbom da se sabotiraju postignuća anarhičnih organizacija i pojedinaca. Bilo je, međutim vrlo bitno i iskustvo Makhnovićine, tj. pobunjeničke Ukrajine pod vodstvom seljačkog generala Nestora Ivanoviča Makhna i Kronstadtskog otpora u Rusiji. Oba ova otpora su bila slomljena i izbrisana od strane boljševika i njihove Crvene armije kojom je zapovijedao general Lav Trocki.
Riječ anarhija je često krivo korištena kao pojam kaosa i nereda, dok istovremeno anarhična misao uživa velik broj štovatelja, kao što je Noam Chomsky - poznati predstavnik MIT-a.
Temeljni princip anarhične misli se temelji na idealu krajnje slobode koja spriječava svaki oblik vladavine ("Sve stranke bez iznimke, u mjeri u kojoj namjeravaju osvojiti vlast, su razni oblici apsolutizma.", "Vladavina čovjeka nad čovjekom je ropstvo.", "Tko god me uhvati da bi zavladao mnome je uzurpator i tiranin: ja ga proglašavam svojim neprijateljem." - Pierre-Joseph Proudhon)
Vjerojatno niti u anarhiji ne će biti isključivo mirnih situacija, realno je očekivati da će i dalje biti sukoba među ljudima, ali ta će međusobna suprotstavljanja biti kvalitativno drugačija od onih aktualnih. U anarhičnom društvu pravda ne može biti povlastica jedne institucije, ona se nalazi u pronalaženju nagodbe, opće ili pojedinačne, kolektivne ili individualne, među osobama. Nesuglasnost i konflikt se smataju normalnima i ljudskima; anarhično je potruditi se dogovoriti.
Neke su anarhične grupe i pojedinci u prošlosti bili sudionici raznih nasilnih manifestacija, čak i atentata. Jedan od najpoznatijih povijesnih primjera je ubojstvo Umberta I. Savojskog koje je počinio anarhist Gaetano Bresci izjavivši da je to učinio kako bi osvetio tisuće nevinih mrtvih koje je masakrirala kraljevska vojska u Milanu koju godinu prije toga. Taj način djelovanja se zove "propaganda djelom" i bio je relativno popularan na prelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kasnije je međunarodni slobodarski pokret odbacio tu metodu smatrajući je više štetnom nego korisnom pa se propaganda djelom više ne prakticira već skoro sto godina.
No, ipak treba naglasiti i to da se često događalo (i događa se) da se anarhiste nepravedno osuđuje za takva djela, kao što je bio slučaj sa Saccom i Vanzettijem, osuđenima na smrt u SAD-u 1920-ih godina, a slično je završio i Giuseppe Pinelli u Italiji 1969. pa i Mumia Abu Jamal, također u SAD-u, koji na neodrđeno vrijeme sjedi u zatvoru i čeka izvršenje smrtne kazne još od 1982.
U svakom slučaju, potpuno je krivo zbog razdoblja propagande djelom reći da anarhisti jesu ili da su bili nasilnici i teroristi - rijetki su bili oni koji su se odlučivali na jedan takav čin i to su redovito činili iz očaja i uvijek su pazili da ne nastradaju nevini ljudi, trebali su nastradi samo toliko im mrski vladari, htjeli su tako pokazati narodu da oni nisu nedodirljivi.
ANARHIZAM:
Anarhizam je društveni poredak u kojem nema države! Tako, na primjer, nema policije, sudova ni vojske (time ni vojnog roka ni ratova), a državne i privatne škole su zamijenjene društvenim školama, nema nezaposlenosti, kriminal je znatno smanjen, nema poreza, državnih granica... Organi vlasti su u potpunosti zamijenjeni samoupravnim komunama i radničkim sindikatima kao i njihovim federacijama, što znači da postoje upravljači koje biraju sami radnici, tako da nema upravljača nametnutnih od strane države/vlasti.
Često je mišljenje da anarhizam prestavlja anarhiju, tj. opći kaos. To svakako nije točno. Riječ "anarhizam" tj. anarkizam nastao je od grčke riječi anarkhos, što znači društvo bez vladara (an - bez, arkhos - vladar), dok anarhija označava bezvlašće.
Post je objavljen 24.04.2006. u 20:35 sati.