nastavak 2
Potonuće HMS Hooda, svojedobno najvećeg ratnog broda na svijetu i simbola britanske pomorske moći, u nevjerici je ostavilo obije sukobljene strane. Nijemci naprosto nisu mogli povjerovati da su uspjeli potopiti jedini brod, a kako su oni tada vjerovali, koji ih je mogao zaustaviti u prodoru na Atlantski ocean, a britanski mornari bili su iznenađeni i ostali šokirani, no, trenutak zbunjenosti i iznenađenja brzo je prošao, a bitka se nastavila nesmanjenom žestinom. Britanski HMS Princ of Wales jedva je izbjegao olupinu HMS Hooda, a tada mu je jedna granata s Bismarcka pogodila zapovjedni most na kojem su poginuli svi časnici, osim navigacijskog časnika kbb Leacha i jednog dočasnika. U slijedećoj salvi s KMS Bismarcka jedna granata potpuno je uništila ciljničku napravu za topove kalibra 133 mm, druga je potpuno uništila dizalicu i oštetila hidrozrakoplov koji je bio pripravljen za polijetanje. Hidrozrakoplov se zapalio i morao je biti bačen u more kako ne bi izazvao veći požar na palubi HMS Princ of Wales. Treća granata probila je brodski bok ispod vodene crte, ali na sreću posade HMS Princ of Wales nije eksplodirala. Tri granate s KMS Prinz Eugen također su pogodile HMS Princ of Wales, jedna u prostoriju za pretovar granata i opetovano na sreću posade HMS Princ of Wales nije eksplodirala. Jedini preživjeli časnik sa zapovjednog mosta kbb Leach preuzeo je zapovijedanje i bio je prisiljen uzmaknuti ako je želio spasiti brod i posadu. Topnici na HMS Princ of Wales cijelo vrijeme imali su strašne muke i probleme sa svojim topovima od kojih uvijek nekoliko njih nije ispalilo, a i sve češće su se zaglavljivali. Iako su britanski mornari mislili da uopće nisu nanijeli nikakvu štetu njemačkim brodovima nije baš bilo tako. Naime, tri granate ispaljene sa HMS Princ of Wales pogodile su KMS Bismarck. Jedna granata probila je oplatu broda na pramcu te je oko 2000 tona vode ušlo u Bismarckove odjeljke broj XX i XXI. Njemački mornari uz veliku požrtvovanost, napor i trud ipak su zaustavili prodor vode, ali su Bismarcku oštećeni dovod goriva i nekoliko spremnika za gorivo. (Bismarck je iz sebe ostavljao trag od goriva i po njemu će ga kasnije britanski zrakoplovi i brodovi lakše pronaći – po Athumanunhu) Ukupno je izgubljeno oko 1000 tona dizela. Druga granata probila je bok u području odjeljaka broj XIII i XIV, a voda potopila odjeljak s generatorima broj 4 i kotlovnicu broj 2. Treća granata uništila je motornu brodicu i katapult za katapultiranje hidrozrakoplova. Zapovjedniku KMS Bismarck Kapitän zur See (odgovara činu kapetana bojnog broda) Ernst Lindemannu nije ostalo ništa drugo nego da zapovijedi protuplavljenje, pa je KMS Bismarck ubrzo izravnan i vraćen na ravnu kobilicu, no, pramac mu je i dalje bio pod vodom, odnosno zaranjao je nešto dublje nego ostatak broda. Admiral Lütjens nije dozvolio kbb Lindemannu odbacivanje sidra i sidrenih lamnaca i veće popravke. Tako su ronitelji KMS Bismarcka privremeno zatvorili pukotine i dio vode je ispumpan, no, poplavljena kotlovnica broj 2 smanjila je brzinu KMS Bismarcka na 28 čvora. Admiralu Lütjensu bilo je jasno da tako oštećen KMS Bismarck neće moći prihvatiti borbu s britanskim brodovima, ali je razmišljao kamo da usmjeri smjer plovidbe. Mogućnosti su bile prema Norveškoj (udaljenost oko 1000 Nm) ili prema Francuskoj u St. Nazaire koji je bio udaljen oko 1600 Nm. Odluka je pala na ovaj drugi smjer, jer je u St. Nazaireu bio veliki suhi dok, a u blizini su sidrili i KMS Scharnhorst i KMS Gneisenau s kojima je kasnije KMS Bismarck mogao nastaviti borbe u Atlantiku i s francuske obala ne bi trebao opetovati opasnu plovidbu kroz prolaze sjeverno ili južno od Islanda.
Post je objavljen 24.04.2006. u 19:54 sati.