Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kaodajevazno

Marketing

Nemiri koje krijem...


Budeći se svako jutro,kroz moju glavu prolaze razne misli o željama koje želim i trebam ispuniti tokom dana.Da li ću ih ostvariti,ponekad je zaista upitno.Kad pomislim na sve što bih u jednom danu htjela,a neću stići,u mom srcu nastane nemir.Pritom ne mislim na školu i školske zadatke mada me i oni sputavaju u izvršenju ostalih želja.I tako mi jutro prođe u žurbi i strci.Gotovo uvijek zakasnim na nulti sat pa bez razloga skupljam neopravdane sate.U školi izvršim svoje obveze što bolje mogu,ali ne moram ni spomenuti da su mi misli negdje drugdje i da jedva čekam da odzvoni posljednji sat.U razredu me svakodnevno gomila guši i nije baš da previše uživam u druženju s njima.Svaka je osoba drukčija,svaka je osoba individua.No u današnjem svijetu mnogo je klonova i teško se,kao individualac uklopiti među njih.No postavljam si pitanje:Želim li to uopće?Ionako će nastava završiti i tada ću birati gdje ću i s kim ću biti.
Na putu do kuće srećem pijance i beskućnike,nemirne i usamljene duše.Gledam svu njihovu bijedu i prljavštinu i to mi je najsretniji dio dana jer usporedivši se s njima,shvatim koliko sam sretna.No opet,njihova bijeda je nešto o čemu mislim do kasno na večer te si svaki put prije spavanja obećam da ću uspjeti u životu i jednoga dana pomagati ljudima poput njih.
Doma opet slušam životne tragedije koje nam se tako nametljivo svakodnevno pokazuju.Začudo,ostajem optimistična i flegmatična,baš kao da je sve ružičasto.
Ali imam i ja svojih boljki i nemira.Zar mi ne zadrhće srce pri svakoj pomisli na onog beskućnika s ulice,na one životne tragedije koje nalazimo svakodnevno oko sebe?Zadrhće naravno.Ali uvijek se nadam da će drugi dan biti ljepši,a svijet bolji.
I tako niti ne trepnem,a prođe dan.I što učinih?Ništa!Kako mlada duša može ostati kreativna uz današnji način života?Jako teško,rekla bih.A ja trebam vremena da nahranim dušu kakvom dobrom knjigom,da osušim suze pjesmom koju bih pisala u miru i tišini.Trebam vremena samo za sebe.
Eto to su nemiri koje krijem;svakidašnji,mali,veliki.Ali moje nemire ne razumije ni moje srce,pa zašto biste onda vi?


Post je objavljen 24.04.2006. u 18:32 sati.