jednom dođe vrijeme kada sve što znaš, sve što voliš, sve što poštuješ propadne u zemlju i više ništa nema smisla. kao da živiš u rupi.
živio sam u toj rupi 24 sata. proljetno čišćenje. kao da si gusjenica koja se zatvorila u malu kukuljicu. malu, sasvim malu. bez hrane i vode. bez zraka. bez sunca.
tišina.
izlaziš van i prvo što čuješ je lepet ptičijih krila. zatim cvrkut. pjev. gledaš ravno u sunce i s užitkom osjećaš njegovu toplinu na svojoj koži. kao rajskim vrtom hodaš gol i živiš s divnom prirodom. polako se privikavaš na svoj život i ponovo, s novim žarom, krećeš u pobjedu. ništa više nema ored tobom, spreman si za polazak!
čistiš svoj prag, izlaziš na ulicu i ponovo krećeš svojom stazom. niti lijevo niti desno.
sam.
Post je objavljen 24.04.2006. u 13:53 sati.