Istok i Indija su često smatrani nekom vrstom duhovnog antipoda Zapadu i Grčkoj. Otud je na toj strani tražena inspiracija za sve ono što, kako je izgledalo, nema dovoljno uporišta u europskoj tradiciji, posebno novovjekovnoj. Sami Indijci su prihvatili tu ulogu jer im se činilo da je to najbolji način afirmacije njihove kulture u europskim prostorima. Uz tu se pretpostavku tumačila kulturna tradicija i s jedne i s druge strane.
Ne možemo reći da je takvo tumačenje izgubilo na snazi, ali mnogi već počinju uviđati da je ono jednostrano, kao i klasicističko viđenje grčke filosofije.
(Dušan Pajin, Filosofija upanišada)
ulomak premješten na novo izdanje bloga: Parmenid i upanišadi: zajednička predaja? (ulomak iz Mislav Ježić, Rgvedske upanišadi)
Post je objavljen 24.04.2006. u 13:08 sati.