Marketing
Dobro jutro!!!
Eto, još jedan novi radni tjedan počinje. Školski proljetni praznici su gotovi i počinjemo starim tempom. To znači da nastavljam taksiranjem djece u školu i iz škole. Malena mi je prije dva tjedna počela iči u "MAlu školu". To bi bilo kao nekakvo dvomjesečno pripremanje za školu za djecu koja nisu išla u vrtić a najesen kreću u prvi razred. To joj traje svaki dan od pol četiri do pol sedam. I tako ja moram odvesti malog u školu u 13 sati, pa se vratiti kući, pa onda u 15.30 odvesti nju, pa se u 17.45 nacrtati pred školom pokupiti malog i čekati do 18.30 da i njoj završi. I tako do kraja svibnja. A slijedeći tjedan kada mali ima školu prijepodne sve je još veselije. Jer onda trčim u dvije smjene.
Ma dobro, ne žalim se, jer vrijeme je prekrasno, sunčano, toplo i onda je sve nekako lakše i ugodnije. Jučer sam nakon dosta mjeseci konačno napravila red na našoj terasi i otvorila sezonu sjedenja i uživanja na suncu. Inače, kad dođu ljetne vručine terasa nam je glavno boravište. Tamo i pijemo jutarnju kavu, ručamo, večeramo i sjedimo ono vrijeme koje nismo na plaži. Televizija koristi samo klincima koji ponekad pogledaju kakav crtić, a ja zaboravim i na vijesti. Što jest jest, mi koji živimo na moru zbilja imamo privilegiju da besplatno možemo uživati čitavo proljeće i ljeto u onome za što drugi moraju platiti (ako mogu) da bi u najboljem slučaju proveli 2 tjedna na moru. Još da znamo to i iskoristiti a ne da samo urimo i živciramo se po čitave dane, kako bi nam život super bio.
U onu slijedeću nedjelu mi sin ima prvu svetu pričest. Nećemo raditi neku veliku feštu jer nas ni nema baš tako puno rodbine. Doći će baka iz Zagreba i to bi ustvari bilo to. Moj brat je u dalekom svijetu i neće sigurno doći, jedino se moj otac možda pojavi. S njim imam malo čudan odnos i premda živimo u istoj kući (on živi u svom stanu), nemamo baš neki osobiti odnos. Ali, to je priča za sebe i o tome mi se ne da razmišljati, a kamoli pisati.
Spremam se ispeći tortu i koji kolać i već sam potrošila hrpu npvaca za odjeću sebi, malome, pa i mužu. Sve je strašno skupo, pogotovo tu u Poreču, pa sam u Zagrebu kupila neke stvari i super sam zadovoljna.
Sad moram ići, vuku me klinci za rukav, sinoć sam radila kremšnite pa bi oni sad probali.
Post je objavljen 24.04.2006. u 08:11 sati.