Marketing
prabajka
Živjela je u suterenu.
Po cijele dane je sjedila uz prozor i svi koji su je vidjeli prolazeći ulicom bili su zadivljeni njezinom ljepotom. Mnogi momci su dolazili do prozora, donosili cvijeće i tražili i molili da izađe. No ona se nije voljela pojavljivati izvan kuće jer je ispod vitkog uvijajućeg struka imala stražnjicu kao u nilskoga konja i noge debele i teške kao slonica, kao da je napola djevojka, a napola zvijer, napola vila, a napola nakaza. Kada je morala izaći do dućana, oni koji su je vidjeli čudili su se, zgražali ili smijali. Nimalo nije pomagalo što nije bila ničim zaslužna za svoju ljepotu, kao što nije bila kriva niti za svoju nakaznost. Po danu je sjedila uz prozor, a noću plakala.
I kada joj se previše puta dogodilo da se oni privučeni njezinom ljepotom pobjegli prestravljeni, prestala se pojavljivati na prozoru, prestala izlaziti i gledala je van samo kroz zavjese. U gradu se još godinama prepričavala legenda o prekrasnoj djevojci koja je živjela ondje i nestala, a nakazu su odmah svi zaboravili.
U bajci, naravno, postoji i Princ. Bio je zgodan, šarmantan, sportski tip, uvijek okružen lijepim djevojkama. Pratila je skrivena zavjesom kako svakog dan dovodi drugu i ujutro je ispraća. Sve dok se jedne noći nije vratio sam i toliko pijan da je bilo čudo kako je uspio dovesti i parkirati auto. Otvorivši vrata sručio se na cestu pokraj vozila. Ona je sakupila svu hrabrost i snagu, izišla iz kuće, odvukla ga s ulice u haustor da ga netko od divljih noćnih vozača ne pregazi ili ne opljačka neki prolaznik. U jednom trenutku on je otvorio oči i spazio nagnutu nad sebe najljepšu djevojku koju je ikada vidio, no ujutro je mislio da su to samo priviđenja pijanstva i pitao se kako je uspio doći do kuće, pogoditi ključem bravu haustora, uspeti se do trećega kata i ući u stan.
A onda je došlo vrijeme karnevala i Mala sirena je zatražila od sestrični da joj pribave krinolinu kakvu je nosila Scarlett O'Hara u "Prohujalo s vihorom", odjeću kakvu su nosili u vremenima u kojima bi, da je živjela, bila sretna.
Princ nije mogao vjerovati svojim očima kada je u kovitlacu maski ugledao lik koji je pamtio iz priviđenja, tim više što je bila ljepša nego što je zapamtio.
- Naravno - rekla mu je kada je prišao - …ja ne postojim. I zato mogu živjeti samo jedan dan, dok traje ovaj san.
- Taj dan - rekao je - … želim provesti s tobom.
I Princ je danas, svakodnevno, jedini posjetitelj nad njezinim grobom.
Post je objavljen 24.04.2006. u 12:00 sati.