Sinoc sam najnize pao...
Nema vise alkohola, ne, kad ne znam da pijem ne treba ni da pijem.
A sve je pocelo lagano... ajmo na neko pivo, malo u zezanje... A danas celog dana jedva disem. Elem, tako jedan dupli Pelin, dva, tri, deset... Pa onda promena kafica... E tu je sve otislo u Honduras
Super muzika, dobra atmosfera, idemo opet - jedan dupli, dva, tri... I prekid...
Kunem se, nisam znao ni kako se zove riba... Sama je prisla, sama je pocela da me hvata, sama je sve uradila... Ortaci su mi iskusno ostavili pare za taksi i otišli kad su shvatili o čemu se radi i da sam ja "mrtav". A onda fragmenti iz secanja idu ovako - igranje, vatanje, idemo van i mrak...
Ne secam se vise nicega.
Ujutru saznam od ortaka da je strankinja i da nije neka riba.
Naravno, istog dana je i vidim u gradu - doduse prekoputa
Vrh je bio kad sam video poruku od druga - "beći odatle, možda nosi polne bolesti" - ali sam je video ujutru - prekasno.
Naravno da cu da idem kod doktora i na sve moguće testove
I tad sam shvatio da sam totalno propao...
Večeras sam u gradu pio jabuku...
I naravno, izgubio sam svoju srećnu detelinu negde, a gde, Bog će ga znati.
Post je objavljen 24.04.2006. u 01:03 sati.