Ej... prijatelji, dragi ljudići, neprijatelji i ostali....
Javljam se nakon stoljeća proboravljenog u muku, u tišini svoje studentske sobe i nemira u srcu koji je ostao nakon Prvog (Ski Boya).... Bilo je ovo jedno ružno razdoblje, a za mene možda i preružno.... znate onaj osjećaj kad ste tužni a ne smijete i ne možete nikome ništa reći... ne možete nikome ništa dati do znanja... pretvarate se da je sve OK i sa svima ste ljubazni iako vam se to nimalo ne da.... Upravo to ostavljam iza sebe, napuštam taj osjećaj.... ne zato jer sam nekome rekao za Ski boya i mene, .... jednostavno, moram krenuti dalje... Okrenuti novu stranicu marginalnog romana nazvanog " MOJ ŽIVOT ",... nečeg tako nesavršenog... prepunog propusta... grešaka... nepromišljenih izjava... neizrečenih misli... i.... isprika... svega pomalo, ali ničeg zanimljivog,... svega bezveznog.... praznog.... ali ipak posebnog, posebnog nekome tko shvaća....
Ovo je bio kratki uvod u ono sto mozda slijedi...
Sad sam prepijan da bih nastavio (žlahtina).... pa se cujemo kad se otrijeznim...
Pusa svima....
Post je objavljen 23.04.2006. u 23:45 sati.