Samo kratko jer sam pospan ko pas. Pobijedili Dalibor Kalčić & Ajkula, drugi Kapovic i Verbnjak, u foto finishu na kajacima ih skoro stigli Dario Rocco&Marko Demšar, Osiguranje ZG. Jos zavrsila dva slovenska tima Pustolovca Rajd. Mene sredila suncanica, previse za nastaviti, odustali na PLatku. Steta, jer smo od starta bili u prva dva, sa dugim trekingom ko stvorenim za nas. Gotal super vukao i ostao luud od zelje za utrkivanjem, biti ce dobar na Mosoru, predvidjam. Na jednom mjestu naisli smo na novu trasu plinovoda, bilo je pitanje ici lijevo ili desno. Tu smo otisli desno i sve je otislo kvragu. Da smo odabrali lijevo bilo bi svasta. Meni se trasa trke svidjala, nazalost zbog velikih gubljenja svi su jako kasnili pa je sve znatno skraceno. Nadam se da ce biti jos KIC-a, ovo mi je drugi zez u dva pokusaja na toj trci. Treca sreca?
A sad malo o stazi i utrci. Skupili smo se u Moščeničkoj dragi u petak navečer. Ujutro nas odvezli busem u RIjeku, start je bio sa Korza u 10h. Popeli smo se na Trsat, gradina je bila KT1, spustili po markiranoj stazi na cestu uz Rječinu, gdje je bila druga KT- Tirolska traverza preko kanjona. To je izgledalo jako dobro, vrlo zabavan nacin prelazenja provalije, duplo uze razapeto preko kanjona, na jedno se kacis svom tezinom, drugo je za osiguranje, visi se dakle na dvije gurtne sa maticarima. Zapravo na jednom, drugi je za osiguranje, povlaci se rukama, sglavom prema nazad. Jako fora. Dalje jurcamo uz Rjecinu prema mostu par km dalje. Prva tri tima su otpocetka ZG osiguranje (Rocco & Demsar), ETNA (tj Gotal i ja) te njemacko-poljska super iskusna kombinacija. Ostali su par minuta iza nas vec od Trsata. No samo do nesretnog tunela s desne strane Rjecine, u koji sam zavukao nase tri vodece ekipe promasivsi markaciju. Tu smo izgubili nekoliko minuta i svi su nas presli. Pa sad mi opet prelazimo njih. Na mostu ponovno izlazimo prvi ZG Osig i mi, na krasan absail, mozda preko 40m visok. Uze se jako zagrijava, a dolje ceka hladna voda Rjecine koju moramo malo gaziti, dobrodoslo osvjezenje. Tu sam, neobjasnjivo rano, vec sav pregrijan.
Neko vrijeme idemo zajedno nas dva tima, a onda ZgOsig pogadjaju najkraci put cestom, dok mi produzujemo uz korito rijeke, markiranom stazom. Na KT3, izvor RJecine, stizemo drugi sa 8 minuta zaostatka. I dalje se krecemo vrlo ugodnim tempom, laganim joggingom. Sve izgleda super. Pogadjamo brzo obrasle staze do platoa i sad pocinje orijentacija. Mnogi, pametno, biraju vracanje odmah na ceste dole nize, a mi riskiramo sa azimutom. Drzimo se istaknutih kota, ali nazalost ne do kraja. Naime, naisli smo na siroki prosjek za plinovod valjda, koji nam je potpuno razbio predodzbu kuda dalje. Malo smo se vagali, liejvo ili desno, a moj vec pregrijani mozak nije radio kao inace pa smo bez izvidjanja obje varijante kockarski odlucili ici desno, s namjerom presijecanja u pravom smjeru. To nam nije uspjelo, neka staza nas je lagano zavukla u krivom smjeru i eto nas opet na Rjecini, par sto metara prenisko. Slijedi 5km tabananja cestom i makadamima po jakom suncu, koji su me potpuno osamutili. Srecemo i zadnji tim, padamo na zadnje mjesto, meni se vec vrti i crni pred ocima. Na Platku, nakon jos jedne KT na Maloj Pesi, odlucujemo odustati jer sam vec potpuno grogi, a ceka nas jos dugi treking i jos duzi bicikl. Dok nas Elvir vadi prema Rijeci cujemo da svi uzasno kasne na Hahlic, KT7 (KT 6 je neka MRzlacka glava, bez ljudi), 6 sati iza planiranog vremena, pa Elvir jako krati trku. Izbacuje treking do Gumanca i umjesto toga se sa Hahlica spusta ravno na Klanu, gdje cekaju bicikli. Da sam to znao na Platku nastavio bih dalje i nekako se pokrpao. Damn. A mogao sam pretpostaviti, no nije mi bilo do kockanja sa zdravljem.
Bicikl dionica je isto bila drasticno skracena, ne znam tocno kako su na kraju odvezli, mislim preko Lupoglava nekud prema Lovranskoj dragi, gdje je po kanjonu potoka do Medveje isao absailama bogati (16 komada) kanjoning. Na kanj. se po planu mislilo pustati tek u 6 ujutro, mracna zona, ne znam da li je netko tu ugrabio imalo sna ili su svi krenuli kasnije. Mislim da je bila ova druga varijanta. Uobicajeni kajak Medveja-Volosko-Rijeka i kraj trke. U voloskom smo se pridruzili ekipi na KT i odgledali 2. i 3. tim. Kapovic i Verbnjak su imali 17min prednosti, a Demšar i Rocco su ih skoro stigli do kraja, navodno 1 minuta falila.
Trasa utrke je bila sjajna, po mom misljenju, ali primjerenija za punih 48 sati, umjesto predvidjenih 24-30. Elvir je podcijenio orijentacijske probleme za nas koji nismo iz tog kraja, ili pak precijenio mogucnosti kompletne postave ekipa. Svi smo bili nekakvi cudni, ne bas raspolozeni za koncentriranu trku. Ja pogotovo. Potpuno neusredotocenih misli. Puno greskica u navigaciji. Puno previda i propusta. Moja najdekoncentriranija trka ikad. Steta, jer sam imao partnera i trasu trke koji su pruzali izvrsne sanse za super rezultat.
Sad se zivi za Mosor.Reci jedva cekam bi bila preslaba izjava. Vec 5 godina jedva cekam svaki novi Mosor. Naslasniji tjedan slijedi, tjedan nabrijavanja na Mosorski maraton. Njami. Najljepsi i najludji treking u Hrvatskoj. Ali kako vidim prognoza je sve losija, predvidjam da ce se trku odgoditi za neki drugi termin (slijedeci vikend?). Iskustva sa grebena Mosora po kisi (moja) i grmljavini (Soldo i Didak '01) su jako losa, to nisu uvjeti za kvalitetnu utrku. Da je bilo koji teren ok mozemo i po kisi, ali Mosor je preklizav kad je mokar, a kad grmi - ubojit. S nestrpljenjem promatrajmo prognozu i polako se spremajmo za sve vjerojatniju odgodu.
Post je objavljen 23.04.2006. u 22:47 sati.