Marketing
Kristalna lubanja iz Lubaantum-a
Istraživač Mike Mitchell-Hedges je 1927. raščišćavao vrh jednog od hramova u gradu Maja Lubaantum-u (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodišnja kćer Anna, koja mu je pravila društvo, je iznenada primijetila kako nešto svjetluca. Ispod prašine je izvukla lijepo oblikovanu kristalnu lubanju, čija je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije, pronašla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.
Lubanja je napravljena od jednog, neobično velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala. Visoka je 13 cm, dugačka 18 cm, a široka 13 cm. Teška je oko 5 kg. Po veličini odgovara manjoj ljudskoj lubanji sa savršeno urađenim detaljima. Nema kružnog izbočenja, što znaci da je riječ o imitaciji ženske lubanje.
Ubrzo je lubanja postala najčuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada pronađen.
Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize
Kristalnu lubanju prate i kontraverze. Različiti autori osporavaju da je Mitchell-Hedges (1882-1959) uopće vodio svoju kćer u Lubaantum. Zamjeraju mu da svoje “otkriće” nije ni spominjao sve do 1943. I, na koncu, tvrde da je on zapravo lubanju kupio na aukciji londonskoj Sotheby-ja 1943. godine. Osporavaju tvrdnje Mitchell-Hedges-a da je lubanja napravljena u doba Atlantide i onda prenesena Majama. Zamjeraju Anni da je nastavila očevim “dezinformacijama”: ona tvrdi da je lubanja vanzemaljskog porijekla i da je bila na Atlantidi prije nego što je prebačena u Belize. Skeptici tvrde da je lubanja napravljena u Njemačkoj prije 150 godina po uzoru na Aztečke.
Ali, sve ove tvrdnje, kao što će mo vidjeti, ne opovrgavaju jedinstvena svojstva kristalne lubanje.
Nažalost, ne postoji moderna tehnologija koja može utvrditi starost kvarcnog kristala pa tako ni kristalnih lubanja. Jedino se možemo osloniti na godine kada se pojedine kristalne lubanje prvi put pojavljuju u javnosti. Što stariji datum, recimo XVIII ili XIX stoljeće, to je i veća mogućnost da se radi o proizvodima antičkih majstora ili nama nepoznate tehnologije.
Kratkotrajna francuska okupacija Meksika tokom 1860-ih omogućila je da “istraživači” i trgovci dođu do kristalnih lubanja koje su, zatim, prodavali europskim muzejima. Pariški Musee de l’homme (1878.) i londonski Museum of Man (1898.) su kao glavne izložbene modele imali prozirne kristalne lubanje čije je porijeklo nedvojbeno iz gradova Maja.
Pariška lubanja je i danas izložena javnosti u Trocadero muzeju u Parizu. Visoko-polirani kvarcni kristal izaziva divljenje. U muzejskoj brošuri se nagađa da je lubanja predstavljala Aztečkog boga smrti Mictlantccuhtli-ja. Ne spominje se kako je muzej došao do ovog eksponata, ali se pretpostavlja da je dio “Maksimilijanove kolekcije”. Dakle, iz doba francuske vladavine Meksikom. Lubanja je naglašeno izdužena.
Britanska kristalna lubanja trenutno nije izložena pogledima posjetilaca. Međutim, dostupne slike jasno pokazuju sličnost sa lubanjom Mitchell-Hedges-a. Jedina razlika je što je ova u jednom komadu. Materijal je također prozirni kvarcni kristal. Samo je jedan naučni članak objavljen o ovoj lubanji i to još 1936. pod pokroviteljstvom Kraljevskog Antropološkog instituta.
Pronađene izdužene lubanje su karakteristične za hijeroglife Maja (na primjer slike glifa iz honduraškog Copan-a); isto tako ove lubanje se sreću i u Peruu te drevnom Egiptu (bog Ptah). Štura objašnjenja uz njih govore o bogovima odnosno vanzemaljcima sa superiornim misaonim karakteristikama. Spiritualna učenja Maja govore o bićima koja su razumjela višu svijest i vladala mentalnim znanjima telepatije, telekineze i teleportacije.
Izdužene lubanje pronađene na Yucatanu, Meksiko
Veze Maja sa misterioznim lubanjama se tu ne završavaju. Nick Nocerino je 1979. došao u kratkotrajni posjed prozirne kristalne lubanje čiji je vlasnik svećenik Maja. On je bio ovlašten da je proda po visokoj cijeni da bi nabavio hranu za svoje mještane (!?) Lubanja nije kupljena, ali je pomno testirana: zvučnom frekvencijom, osiclirajućom opremom, psihometrijom, obojenim svijetlima, magnetima, zvukovima itd. Zaključak: riječ je o savršenom primjeru kristalne tehnologije.
I, na koncu, agent jednog drugog svećenika Maja je 1982. ponudio lubanju od ametista (ljubičastog kvarca) na prodaju u SAD. Te godine nije prodata. I, onda je, 1998. lubanja ponovo izronila na površinu tražeci kupca “teškog” milion dolara. Ponovo bez uspjeha.
Vratimo se tamo gdje je sve počelo.
Nakon smrti Mitchell-Hedges-a, umjetnički restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu (1970.) da testira čuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packard-a (Santa Clara, California).
Ovi testovi su pokazali niz anomalija.
Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju. Uočeno je da lubanja i vilica potiču od istog kristalnog bloka. Ono što je zaprepastilo laborante bila je činjenica da su i lubanja i vilica izrađene sa nepoštovanjem prirodne kristalne. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da bi se spriječilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slučaju kristalne lubanje Maja kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogućnost da kristalni blok može da pukne.
Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata. Naravno, dodatni je problem čvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni većina modernih alata ne može zagrebati površinu kristala.
Iz današnje perspektive, jedini način na koji je kristal obrađen bio bi slijedeći: prvo je oblikovana gruba forma lubanje uz korištenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i poliranje izvršeno uz mnogobrojne aplikacije tekućina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako savršena kristalna lubanja.
Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugdje. Ili su drevni narodi raspolagali nama nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija posjetioca iz svemira. Ili, kombinacijom ova dva riješenja.
Engima ne završava sa procesom izradom lubanje.
Od jagodične kosti prema ivicama lubanje formirani su kristalni lukovi koji su odvojeni od same lubanje. Ovi lukovi imaju funkciju svjetlosnih cijevi koji koriste principe moderne optike… i prenose svijetlo od baze lubanje do očnih duplji.
Očne duplje su minajaturne konkavne leće koje također prenose svjetlo iz izvora prema gornjoj strani lubanje. I, na koncu, u unutrašnjosti lubanje je vrpcana prizma i maleni svjetlosni tuneli koji omogućavaju da predmeti ispod lubanje bivaju osvijetljeni i uvećani.
Richard Garvin, autor knjige o kristalnoj lubanji, vjeruje da je ona bila dizajnirana da stoji iznad svjetlosne zrake. (Richard Garvin, “The Chrystal Skull”, 1973) Različiti svjetlosni transferi i efekti prizme bi dovodili do osvjetljenja čitave lubanje i očnih duplji.
Frank Dorland je izvodio svjetlosne eksperimente i bilježio da se lubanja “zapali svijetlošću kao da je na vatri”. (Frank Dorland, “Chrystal Healing: The Next Step”).
Već smo rekli da je lubanja napravljenja iz dva dijela. Vilice savršeno pristaju uz glavu za koju se zakače sa dva udubljenja. Ona omogućavaju vilicama da se otvaraju i zatvaraju. Sama lubanja ima dvije male rupice sa strana koje su vjerovatno služile da se lubanja pričvrsti u mjestu. U savršeno mirnim uslovima lubanja bi ostajala nepokretna. Mali vjetrić bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz balansa i pomicanja naprijed-nazad. U tim trenucima bi se vilice otvarale i zatvarale kao kontra-balans. Stvarao bi se vizuelni efekat da se nalazimo ispred “žive” lubanje koja govori (otvara-zatvara usta) i artikulira (klimanje glavom gore-dolje, naprijed-nazad).
Koja je onda bila svrha ove kristalne lubanje? Da bude inteligentna igračka? Ili nešto više?
Mnogi promatrači su primjećivali da lubanja mijenja boje. Nekada se frontalna kost zamagli i izgleda kao bijeli pamuk; u drugim trenucima je savršeno prozirna. Ponekad se formiraju tamne točke prvo na desnoj strani da bi ubrzo zatamnile čitavu lubanju. Zatim se točke povlače i misteriozno nestaju.
Promatrači bi prijavljivali da se dešavaju čudne stvari u očnim dupljama. Vidjeli bi scene građevinskih objekata, iako je lubanja imala crnu pozadinu. Zabilježeni su slučajevi da se čuje zvuk zvona koji dolazi iz dubine lubanje…
Bazirano na dosadašnjim iskustvima i efektima koji lubanja ima na svoju okolinu može se zaključiti da ona utječe na svih pet fizičkih čula. Mijenja boju i svijetlo, emitira miris, kreira zvuk, daje senzacije toplote i hladnoće onima koji je dodirnu (mada je lubanja uvijek na istoj sobnoj temperaturi). Čak je i proizvela osjećaj žeđi i okusa kod nekih posjetilaca.
Dorland je mišljenja da je riječ o fenomenu u kome kristal stimulira nepoznate dijelove mozga otvarajući psihička vrata. On zaključuje: “Kristal kontinuirano emitira električne radio valove. S obzirom da mozak radi istu stvar, oni međusobno komuniciraju.” On je uočio da se ciklična događanja u lubanji mogu povezati sa položajima Sunca, mjeseca i planeta na nebu.
Sugestije niza drugih istraživača su također intelektualno izazovne.
Marianne Žeželić tvrdi da lubanja “…stimulira i pojačava psihičke sposobnosti. Kristal služi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajući se na kristalnu lubanju, oči uspostavljaju harmoničnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen u tom području mozga poznatom kao cerebelum.” Na taj način cerebelum postaje rezervoar magnetizma koji utječe na kvalitet magnetnog protoka kroz naše oči. Uspostavlja se nesmetani protok magnetizma između kristalne lubanje i promatraca. Količina energije koja ulazi u mozak se povećava; nadražuju se magnetni polovi mozga koji se nalaze točno iznad očiju. I slijedeća stvar koja se dešava su psihički i parapsiholoski fenomeni.
Ostajući na istom tragu, Tom Bearden, američki ekspert u polju psihotroničkih studija, vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, može postati instrument liječenja. Frekvencija kristalne lubanje se može prilagođavati frekvenciji uma i tijela pacijenta… čime se pojačava blagotvorna energija… čiji se utjecaj može prvo uočiti na auri pacijenta. U ovom slučaju kristalna lubanja ima svrhu pojačala i prijenosnika psihičke energije i zemaljskih energetskih sila.
Kada se sumiraju dosada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja ne čudi da eksperti kao Frank Dorland tvrde da je “…doslovno nemoguće da se danas, sa našim nivoom tehnologije, duplicira nešto kao kristalna lubanja.”
Ili, kako bi jedan od kristalografičara iz laboratorije Hewlett-Packard-a rekao: ”…ova prokleta stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!”
Ali, eto, ona postoji. Usprkos tome što ne možemo objasniti tehnologiju kojom je napravljena. Niti možemo do kraja razlučiti svrhu kojoj je služila.
Jedino što znamo je da su se Maje služile njima. I da su bile savršene.
Post je objavljen 24.04.2006. u 00:28 sati.