Marketing
Beirut - zavrsni udarac
U trenutku objave ovog posta ja cu biti na caju sa saudijskim kraljevskim doministrom obrane, pa dok me put vrati u Dubai, preko Riyada i Islamabada, ostavljam vam kao obaveznu lektiru do sada najveci post na ovom blogu: Stara gradska jezgra Beiruta. Ovdje mozete vidijeti kako je vide sami Libanonci. Ja sam ju vidio ovako: Spustite li se od Grand Seraila...
...kroz rimske terme doci cete na simpaticni trg sa satom, tradicionalno okupljaliste gradjana Beiruta. Zove se Place de Etoille, ili Nejmeh Square.
Djeca skakucu okolo izmedju pusaka i bajuneta upadljivog osiguranja zgrade Parlamenta, koja je na samom trgu.
Sa trga se u osam smjerova (zapravo sest, jer nema istoka i jugoistoka) protezu ulice. Potpuno su iste, malo sto ih razlikuje...
...na prvi pogled, ali duboko podjeljene vjerske zajednice Beiruta strogo paze da ne sjednu na kavu u krivi caffe. Navecer, kad je u pitanju nocni zivot, ove razlike su nesto manje...
Kao sto sam vec pisao, zivahne trgovine vise ne stanuju u sredistu grada. Velike palace izgradjene za vrijeme francuske vladavine sada su zgrade Vlade ili velikih tvrtki, pa se tako i nase predstavnistvo nalazi odmah u Parlament...
...ali to nije jamstvo sigurnosti. Osiguranje pristupa zgradi je do sada nevidjeno, da ne kazem omalovazavajuce, jer zbilja ne vidim razloga da tri civilna agenta kopaju po mojim ziletima za brijanje nasred ulice, ili da provjeravaju je li pjena za brijanje stvarno pjena ili mozda granata. Medjutim, svako malo im netko promakne, Parlamentu susjedna zgrada jos ima oziljke brojnih bombaskih napada koji su popularni u Libanonu.
Mislim da samo Vatikan ima gusce nabijene sakralne objekte od bejrutskog sredista, s tim da je Beirut dosta raznovrsniji. Na sjevernom ulazu u kompleks Vladinih zgrada je protestantska crkva...
...a ja juzne strane, uz prokop obilaznice je evandjelisticka...
...odmah pored nje ortodoksna, okruzena preprekama jer je na samom ulazu u Predsjednicki ured...
Muslmani su svoje bogomolje smjestili u sami centar, tako da se sa sredisnjeg trga bilo kojom od sest ulica u stotinjak metara nalazi neka dzamija. Na zapadu je ova...
...na sjeverozapadu ova...
...ravno na sjeveru je Al Omari Grand Mosque, karakteristicna po tome sto je njeno zapadno procelje prilagodjeno ulici Maraad, da ne odstupa od okoline...
...a tek sa druge strane izgleda kao dzamija.
Sjeveroistocno od trga, odmah uz ovu prethodnu je Amir Mansour Assaf Mosque. Cim je kamen, odmah mi se svidja...
...a ovdje je vidite i sa druge strane.
I krscani imaju svoje objekte u strogom centru. Na samom Place de Etoille sa istocne je grkokatolicka katedrala Sv. Ilije...
...gotovo spojena sa grkopravoslavnom crkvom Sv.Georga...
Posto su crkve spojene, trg nema istocni prilaz. A jugoistocnog nema jer se sa te strane, odmah od samog trga, nalaze arheoloske iskopine iz doba Rimljana. Treba pohvaliti rimskog arhitekta ili tko je vec proracunavao statiku: Libanonci su sravnili grad sa zemljom, ali stupovi su ostali uspravni...
Ima jos jedna zanimljiva stvar vazana za ove rusevine. Svaka religija smatra se legitimnim nasljednikom svetog tla u gradskom sredistu, konkretno ovog kamenja...
...i to ide do te mjere da smatraju da svoje hramove moraju graditi bas na tim mjestima. Tako je npr. Sv.George svoje betonske temelje razlio po nekoj tisucljetnoj bazilici...
Pedesetak metara dalje je njegov imenjak, Sv.Georg, ali ovaj nije ortodoksni, nego maronitski, dakle katolicki...
...ali i njegovi temelji su betonski i zariveni u ljetnikovac nekog rimskog patricija, kao sto vidite na slici desno. Kad su oni to napravili, sto se moglo ocekivati od muslimana, koji su izgradili novu dzamiju, tik uz maronitsku katedralu, ali barem dvostruko vecu, da se vidi tko je gazda.
Zbilja djeluje impresivno, ali ima i odgovarajucu politicku poruku. Dzamija je nalazi na samom jugoistocnom rubu sredisnje gradske zone, odmah pored nje je stara linija razdvajanja iz vremena kad je grad bio podjeljen, i samo ju Martyr Square dijeli od bivseg stozera krscanskih milicija koje je bilo u blizini arheoloskih izkopina iz fenickog vremena. Zamrseno, ha?
Ali pazite sad ovo: premijer Hariri, koji je pokrenuo obnovu grada, bio je opasnost onima kojima nije odgovarao brzi napredak, liberalizacija trzista i normaliziranje stanja (prema Bushu, to su Sirijci), pa su se s njim obracunali prije nesto vise od godinu dana na tradicionalni libanonski nacin dizanjem u zrak citavog bloka zgrada pri cemu u pravilu pogiba od 57 do 63 osobe. Vidjet cete kasnije, Beirut pamti sedam velikih bombaskih udara, svaki put je broj zrtava ulazio u ovaj maleni raspon. Haririjevo ubojstvo neposredno prije izbora pokrenulo je velike politicke promjene u zemlji, koje su rezultirale slabljenjem sirijskog utjecaja i potpunim povlacenjem sirijskih snaga (koje su prema rezoluciji UN-a to trebale napraviti prije 20 godina). Hariri je pretvoren u legendu, prakticno svaki Libanonac u mojoj firmi (a ima ih dosta) ima njegovu sliku na stolu. Ono sto ce vam djelovati jos zamrsenije: Hariri je saudijskog porijekla, dakle sunit, ali njegovu smrt su najvise oplakivali krscani. Zamrseno, ha? Bit ce objasnjeno drugom prigodom. U svakom slucaju, pokopan je zajedno sa nekoliko suradnika (od onih sezdesetak) odmah pored ove velike dzamije, a grob je pokriven satorom koji sluzi kao privremeni imporvizirani mauzolej.
Iako je od ubojstva proslo vec 15 mjeseci, za dolazak do cvijecem prekrivenog groba se jos ceka u redu. Odmah iz dzamije je Martyr Square, najveci gradski trg koji je raspolovio grad na dva djela...
...a na vrhu trga armenska ortodoksna crkva. Armenska katolicka je nesto dalje. Zapamtite Martyr Square i ovu crkvu, jer su vazan orijentir pri navigaciji Beirutom. Naime, odmah iza nje pocinje cuvena ulica Monot. Necu vam reci vise niti slova o voj ulici, nemam niti jednu sliku, atmosfera pravog "bourbon streeta" nije blogljiva. Morate samo pripaziti, pola grada vam ne voli alkohol, ne voli disko muziku niti ista sa Zapada, pa se moze dogoditi da prenapadnim ponasanjem postanete meta.
Sjeverno od velike dzamije je Gradska vijecnica...
... i to na samom rubu zone obnove, tako da zgrada prekoputa nije imala srecu da je optoce u zlato i mramor kao vijecnicu.
Beirut polako toni u san...
...a s njim i ja. Sutra ujutro je bio trosatni sastanak u Ministarstvu telekomunikacija, moj poduzi govor, doministrovo "da", nekoliko potpisa, sefov osmijeh i povratak kuci...
KRAJ
Post je objavljen 25.04.2006. u 10:52 sati.