Ja sam siromašna lutalica sa srcem najbogatije osobe na svijetu.U meni se krije nepresušan izvor tog čudnovatog bogatstva...ljubavi....Do njega ne može doći bilo tko ,samo onaj koji u silnoj tuzi koja okruzuje moje srce pronađe pronađe ključ velikih vrata koja ga čuvaju.......
Ako želiš ja ti poklanjam svoju ljubav,nju jedan život može promijeniti .Njezin put je dugačak,vodi u slijepo i nema povratka.Koracima teškim koračat češ i gubiti sve što smatraš nebitnim dok ne izgubiš sve...kao naivno dijete veselit češ se lakoci koraka koju si postigao odbacivanjem "nevažnoga" .Kada shvatiš sto si izgubio poželjet češ u sebi otkriti dijete i stvoriti opet onaj svijet u kojem vrijeme stoji i igri nema kraja.Svijet u kojem sve je savršeno i sve postoji samo zbog tebe.Poželjet češ ugrabiti dijelove kristala koji se lome na slabomtragu svjetlosti u tami.....
Možeš mi otrgnuti srce kao što to čine vilenjaci iz bajke.Ali nikada mi nečeš ukrasti dovoljno srca da shvatiš da je to bogatstvo ipak nepresušno.....da te NIKADA necu prestat voljeti....
Na kraju shvatit češ koliko mnogo si izgubio i da ti moje ljubavi nikada nece biti dovoljno.Ti si ovisan o njoj iako to nikome ne želiš priznati,ti voliš ali poričeš.....I slušat češ mog glasu daljinama kako te doziva,srce ce ti poželjeti pratiti taj glas ali tvoja teska narav odbiti ce i rađe češ lutati putevima vjetra nego pronaći sebe i povratiti vilenjački prah koji imao si kada vjerovao si u naša srca.....
Kada mi glas utihne požalit češ što nisi upotrijebio kljuc jer moja ljubav zbog tebe nije pronasla put do vječnosti več čeka na tebe da pronađeš pravi put jer osjeca ti tuzno srce koje doziva moje ime i želi ponovno osjetiti ljubav.....
Kroz maglu tiho koračaš,skupljaš komadice odbačenog "nebitnog" dijela sebe,nadaš se da jednog dana moći češ sam sebi oprostiti..........
Post je objavljen 23.04.2006. u 21:22 sati.