Hodala sam nocas stazom stakla…okruzena malaksavim tijelima trazila sam jedno zivo bice…samo razocaranje…sjene nisu upotpunile neciji lik…trazila sam necije rijeci na staklu, no pronasla sam samo crte povucene krvlju…u odrazu ogledala nisam vidjela nicije lice…cak je i moje samo bilo previse prozirno da se odrazi do vlastitih ociju…neke cudne sile vladale su proslu noc…neka daleka, a opet tako bliska izgubljenost…ona koja navodno zna sve a zapravo se ne pronalazi ni u vlastitom neznanju…pozeljela sam leci na staklo no tijelo se suvise odupiralo…mozda su vladale necije nevidljive ruke ili sam samo ja bila previse slijepa da ih vidim i uhvatim…pocela sam se bojati…da ne izgubim ono sto ni ne posjedujem…gromoglasan smijeh samo je pridonio mojem strahu…zar nisam hodala sama?…prestajem shvacati…bjezim…bjezim i padam…staklo dodiruje i ono malo sacuvanog sto je ostalo od moje vanjstine…cudan je osjecaj biti zarobljen sa druge strane ogledala…
-ne znam kako vi dozivljavate svoje blogove,ali ja svoj iskljucivo za iznosenje svojih misli,pjesama i razmisljanja. primijetila sam da moji prijatelji u stvari ne znaju pravu mene i to me stvarno zacudilo. mislim da samo oni koji citaju ovaj blog poznaju pravu mene...zato hvala svima koji imaju strpljenja citati proizvode moga uma..kiss svima.
Post je objavljen 23.04.2006. u 20:02 sati.