Evo ljudi moji užasno mi je drago što imam priliku napisati jedan pošteni post sa puno događaja,citata,zahvala,pozdrava i drugih sranja.Dns je jedan jako tužan dan jer znamo da kad legnemo spavat će doći sutrašnji dan koji je toliko gadan da se ne može opisati riječima iako ja imam jako bogat leksik.Da,pogodili ste-ponedjeljak,ali ne bilo kakav-radni ponedjeljak,dan kada se svi frajeri i princeze koji su bili takvi u subotu,pretvaraju u ružne pepeljuge,opet,ponovno.......a možda i u bundeve.Ali uglavnom ništa lijepo.Na sadržaj baš današnjeg dana se ne mogu žaliti.Došle su mi sestrične i super smo se zabavile pričale o svemu i napravile poveću rutu svih mjesta u smb i tada sam shvatila kako obožavam ovaj grad i kako ga ne bi mijenjala ni za jedan drugi.Pokazala sam im moje najdraze klupice koje su posebne po kojecemu,i najdraža mjesta za žderat i parkiće i sve,sve........i tako smo naletjele na ziggy-a koji me pozvao malo da navratim u 4-orku gdje je bio s mihom pa sam malo sjela s njima i porazgovarala i saslušala njihove pohvale na moje tenisicekako je to lijepo.....zanemarit cemo cinjenicu da sad imam milijun žuljevamalo smo razgovarali i podsjetili se sto nas sutra ceka ali to ništa nije važno jer smo skupa-ovo je sad zvucalo tako glupo,ali to je istina kad je ekipa na broju i svi se dobro zajebavamo nije baš TOLIKI bed ić u školuJoš sutra neću baš niš učit i moram vam priznat da mi je drago sto dolaze nacionalni jer nećemo tjedan dana ić u školu a nisu za ocjenu tak da nije neka frka.Kao prava trendseterica,prvo sto mi je palo na pamet kad sam se sjetila sutrasnjeg dana je bilo sto cu obuc.Kad tako gledas na stvari onda je to mogu vam rec stvarno lijepo.E da ako ste mislili da me poznate,razmislite ponovno jer sigurno niste znali da sam u prošlom životu(kako internetski test kaže)bila debela vidovnjakinja koja je živjela u saudijskoj arabiji i umrla od predoziranja....whatever.I tako je uglavnom prošao današnji dan a dok sam pospremala neke stvari u sobi i kad sam odlucila pobacat svo smeće sam naišla na neku knjižicu o dawson's creeku-seriji naše mladosti i naišla na neke citate iz serije koji su me se dojmili pa evo-
JOEY-Dawsone,ja sam djevojka kojoj su dečki frendovi,a ne s kojom izlaze.
DAWSON-Poput svih velikih romantičara,i Shakespeare je shvatio da će ljubavna priča prije završiti gomilom mrtvih Danaca nego poljupcem.
PACEY-Čvrsto vjerujem da je pravilno učiniti nešto krivo.
JEN-Kakav je to osjećaj?Čini se da postaje sve manje i manje.Sve je još tu ali njega jednostavno ne mogu dodirnuti.
JACK-Mislim da se to zove-rastanak.
DAWSON-Ti i ja smo suđeni jedno drugomu, Joey.Točka.Kraj.Neka krene glazba za happy end.
JOEY-Voliš li me doista?Jer imam 15 godina i proživljavam svaki dan svoga života misleći da me nitko ne voli.
JOEY-Dawsone jesi li se ikad pitao kamo sve ovo vodi,ako doista stojimo?Je li ovo samo prvi čin ili je naša glupa priča završila,a mi smo previše glupi da to shvatimo?
DAWSON-Kako možeš biti prijatelj s nekim kad svaki put kad ga vidiš razmišljaš o tome koliko ga više želiš.
Nemam snage nikog pozdravit(barem ne u ovom postu)jer sam sad previše dirnuta u živac nakon ovoga-ko bi rekao da je redatelj napiso seriju po mom životu!!!??
Post je objavljen 23.04.2006. u 19:20 sati.