Sad mi je ekran ljepše popunjen, možda se neće svi složiti, ali što bi ja sad.
Jučer je bila biciklijada, navozali smo se, čak i slikali, ali iz razloga koje ću sutra iznjeti, i slike i događeje podjelit ću s vama sutra, kad mi Jogurt donese moj fotić u školu. U školu. Škola.
Ne, odbijam to vjerovati, iskreno i iz dna duše ne želim ići sutra u školu i nadam se da će štogod iskrsnuti. Mogla bih se razboljeti ili će mi noćas veliki tornado odnjeti krov a ja ću se probuditi na nekoj grani. Ili ću otići na Tibet. Ili će nestati struje pa budilica neće zazvoniti, a kad se probudim oko 10-11 nitko u blizini neće imati auto u voznom stanju i tako jadna neću otići u kt. A možda me izvuku na nekoj od nagradnih igara koje ne igram, pa ću ići na izvlačenje. Možda onaj tornado ostavi moj krov, ali ne i školski. Ili bar porazbija sve prozore. A ako dobijem na lotu, kupit ću školu, srušit je i napravit bazene s valovima i palmicama.
Post je objavljen 23.04.2006. u 19:05 sati.