nastavak
Najbliži britanski brodovi koji su mogli prihvatiti borbu s njemačkim brodovima bili su HMS Hood kojeg prati HMS Princ of Wales i nekoliko razarača. Britanski admiral Holland, zapovjednik HMS Hooda, odlučno je krenuo prema njemačkoj bojnoj skupini 'Bismarck'. Međutim, more je sve teže, valovi su sve jači, a maleni britanski razarači to sve teže podnose i sve nesigurnije prate svoje velike bojne brodove koji nemaju takvih problema s morem. Admiral Holland zna da ne može smanjiti svoju brzinu i čekati razarače (koji bi mu itekako dobro došli u bitki koja ga očekuje), pa im zapovijeda da nastave plovidbu kao samostalna bojna skupina, a HMS Hood i HMS Princ of Wales nastavljaju sami. Admiral Hood zna i da je njegov BB HMS Hood u oklopu slabiji od BB KMS Bismarcka, pa se odlučuje da njemačke brodove napadne iz najveće blizine gdje bi se ta prednost u oklopu izgubila. Plan je da HMS Hood i HMS princ of Wales zajednički napadnu KMS Bismarck, a teške krstarice HMS Suffolk i HMS Norfolk napadnu KMS Prinz Eugen (no, Athumanunhu nikada neće biti jasno zašto admiral Holland taj plan nikada nije poslao zapovjednicima britanskih teških krstarica HMS Suffolk i Norfolk! Naime, plan je dosta dobar i provediv – po Athumanunhu) Još nešto pokazat će se kobnim po britansko brodovlje. Naime, HMS Princ of Wales nije bio potpuno spreman za boj (na njemu su civilni radnici iz remontnog zavoda Vickers koji otklanjanju kvarove 'ama Athumanunh to ne može povjerovati' na potpuno novim topničkim kulama i to još topova kalibra 356 mm. (ponekad proizvođači oružja ne misle dalje od nosa i kao da ih uopće nije briga kakve posljedice neispravnost na sustavu može prouzročiti tijekom bitke). Probleme imaju i njemački mornari (opet proizvođač oružja i opreme) nakon ispaljenih plotuna po HMS Norfolk Bismarckov pramčani radar jednostavno je otkazao. Tako sada kolonu predvodi KMS Prinz Eugen, a KMS Bismarck ga slijedi. Britanski admiral Holland ima namjeru njemačke brodove dočekati u crti i otvoriti paljbu iz svih topova preko svoga desnog boka. (Odnosno, da Athumanunh to kaže jezikom mornara: namjera je da se protivničko brodovlje dočeka u složaju koji prekriži protivnički T, a to vam je kada protivnik može rabiti samo pramčane topove, dok vi možete rabiti sve topove koji se nalaze na boku okrenutom prema protivniku.) Hmm, to bi bilo jako dobro, no, njemački brodovi tijekom noći nakratko su promijenili smjer i izašli iz vidokruga britanskih brodova, pa su se sada pred jutro našli na gotovo 10 Nm ispred Hollandovih razarača (no, nisu uočeni). Oko 0300 HMS Suffolk pronašla je opetovano njemačke brodove koji su sada plovili u smjeru 220 stupnjeva i brzo se udaljavali od brodova admirala Hollanda koji je još uvijek plovio u smjeru 200 stupnjeva. Admiral Holland odmah je ispravio svoj smjer, ali su njemački brodovi još jednom okrenuli za nekoliko stupnjeva na zapad, pa su britanski brodovi opet prespori u prilaženju protivniku. Takvo povećanje udaljenosti sve više povećava i opasnost za HMS Hood koji je slabije oklopljen, a samim time i slabije otporan na njemačke granate koje će u borbi padati s velikih udaljenosti pod visokim kutovima. U 0400 protivnički brodovi bili su udaljeni samo 20 Nm, a za sat vremena kasnije još i manje oko 15 Nm. No, tada u 0510 admiral Holland počinio je najveću pogrešku jer je svojim mornarima zapovjedio pripravu za boj, a istodobno i okrenuo za oko 40 stupnjeva na desno. Zapravo, sada su britanski brodovi u odnosu na njemačke u položaju prekriženog slova T i sada oni mogu rabiti samo pramčane topove (HMS Hood 4 topa kalibra 381 mm, a HMS Prince of Wales 6 topa kalibra 356 mm) dok njemački topnici imaju sve topove lijevog boka. Oko 0500 njemački motritelji primijetili su dim na obzorju, a njemački poslužitelji pasivnih sonara izvijestili su da čuju brodske vijke (propelere), no, njemački časnici bili su uvjereni da su to britanske teške krstarice, pa su samo nastavili plovidbu. (Naime, sukladno nekom nepisanom pravilu bojni brodovi nisu željeli dvoboje sa slabijim krstaricama, već su tražili sebi ravne bojne brodove – po Athumanunhu). Na drugoj, britanskoj, strani također ima pogrešnih zaključaka, pa su britanski mornarički časnici zaključili da su pred njima BB Bismarck i Tirpitz. No, bilo kako da bilo bitka je bila neizbježna, pa je u 0549 britanski admiral Holland zapovjedio da se paljba otvori po čelnom protivničkom brodu (KMS Prinz Eugen). Zapovjednik HMS Prinz of Wales ipak je raspoznao brodove i zaključio da je prvi brod zapravo njemačka CA HMS Prinz Eugen, te je svojim topnicima zapovjedio da gađaju drugi brod, a o tomu je i izvijestio nadređenog admirala Hollanda na HMS Hood. No, sve je bilo prekasno, jer topnički časnik HMS Hooda više nije razumio koga zapravo treba gađati, pa je u 0552 paljba s Hooda zapljusnula KMS Prinz Eugena. Tako je topništvo HMS Hooda nastavilo paljbu po KMS Prinz Eugenu. Minutu kasnije topnici s HMS Princ of Wales otvorili su paljbu po KMS Bismarcku, no stalno su imali probleme sa svojim pramčanim topovima koji su otkazivali ili se zaglavljivali. Njemački mornari nisu imali dvojbe i topnici oba broda sređenom paljbom gađali su najopasniji protivnički brod HMS Hood. HMS Hood primao je pogotke, a njemački admiral Lütjens ipak se odlučio da KMS Prinz Eugen prihvati borbu s protivničkim HMS Prince of Wales koji je nesmetano gađao KMS Bismarck. Britanski BB HMS Hood trpio je sve teže pogotke upućenih s KMS Bismarcka, a admiral Holland napokon je odlučio okrenuti svoj brod kako bi i bočni topovi mogli djelovati po protivniku. No, bio je to kobni trenutak, nekoliko granata pogodilo je HMS Hood i probilo njegov oklop blizu krmenog jarbola i tamo najvjerojatnije izazvale eksploziju protuzrakoplovnog streljiva, koja se kasnije prenijela na streljivo za glavne topove, a možda i na bojne glave torpeda koja su se nalazila u cijevima na glavnoj palubi HMS Hooda. Točno po sredini HMS Hooda pojavio se stup plamena visok oko 300-tinjak metara iza kojeg je izbio još viši stup dima. Eksplozija je prelomila brod na dva dijela, pramčani i krmeni dio na trenutak su se izdigli iz vode, a potom se brod najprije nagnuo na desni bok da bi se na kraju okrenuo na lijevi bok i potonuo u roku od samo tri minute. Poginulo je i utopilo se ukupno 1421 časnik, dočasnik i mornar, a strahotu je preživjelo samo tri mornara koje je spasio britanski razarač HMS Electra.
Post je objavljen 23.04.2006. u 14:26 sati.