Iako ste u "Poletu" bezbroj puta mogli procitati ime "Azre" ovo je, u stvari, naš prvi intervju s Branimirom Štulicem-Đonijem-Cupkom. Njegova gotovo karizmatska pojava može se, mirne duše, poistovetiti s "Azrom", svojevrsnim poligonom za prelamanje njegovih nebrojenih hirova. Mislim pri tome na mnogobrojne postave koje je Đoni izmijenio oko sebe, težeci, kako sam kaže, profesionalnijem odnosu spram muzike. S druge su se, pak, strane cule primjedbe da je baš njegova egocentricnost bila preprekom za dulje trajanje nekih postava, a prvenstveno ciljam na njegovu nekadašnju ekipu koja danas ima najozbiljnije komercijalne predispozicije pod imenom "Film". No unatoc neopipljivom priznanju "enfant terriblea" zagrebacke scene, Štuliceva "Azra" kroz prilicno drug period ne uspijeva prekoraciti status Lokalne senzacije na relaciji Klub studentskog centra - - Lapidarij. Medutim, u suradnji s Huseinom Hasanefendicem, Štulicem polazi za rukom napraviti prvi singl, koji je, kao što znate, naišao na pohvale recenze- nata. Njegov nedavni nastup u Klubu zagrebackog Studentskog centra takoder je povoljno ocijenjen i to je bio samo razlog više za razgovor koji bih, u stvari, prije nazvao nadvikavanjem, nego li intervjuom. Štulic govori brzo i nervozno i vrlo je emocionalan i uporan sugovornik, koji vas pošto poto želi uvjeriti da je u pravu. Ali, intervju je ovdje pa vi sami presudite da li je uvjerljiv.
"BEATLESI" PRIJE SVEGA
Polet: Ti imaš dvadeset i sedam godina pa bi bilo zanimljivo cuti odakle si ti krenuo i kakvi su bili tvoji prvi kontakti s glazbom?
Đoni: "Beatlesi" uvijek i svuda. Kada sam ih 1964. godine prvi put cuo, a bio sam tada u Jastrebarskom (moj stari je bio vojno lice pa smo se stalno selili) nijedna mi stvar u životu nije bila jasna i ništa nisam znao. Ni u školi nije bilo nikoga tko bi znao neŠto više. Možda shvacaš kako je to kad na radiju cuješ nešto što uopce ne razumiješ, ali te ponese. Cim sam to cuo, riknuo sam. U to vrijeme sam cesto dolazio u Zagreb. Imao sam ovdje tetu. Još se sjecam onih prvih cupavaca. Sjecam se ulice pored "Opatija" kina. Dan danas tamo na nekom zidu, piše "Kinks", "Rolling Stones"... To je za mene bio poseban ugodaj. Sve me to privla- cilo. Sjecam se tako jednog dana. Pošao sam u kino "Opatija" na matineju, kad su prošla tri kita u trapericama. To je bilo opce cudo, rulja se okretala za njima. Vec tada sam sanjao o bendu, ali otkud mi lova za blanju? A ni ljudi oko mene nisu bili previše zainteresirani za to. Ipak, u prvom gimnazije, pocao sam svirati akusticnu gitaru. Prije toga sam želio biti pjevac, no tada sam mutirao i neki kažu da ni do dan danas nisam izmutirao. Da nema tog "novog vala" vjerovatno nikad ne bih ni zapjevao.
"Polet": Nedavno sam s kazete slušao tvoje cisto akusticarske stvari iz tog vremena. Kad si vec bio oduševljen "Beatlesima", zašto nisi pokušao osnovati grupu?
Đoni: Muziku sam prestao slušati kada su "Beatlesi" otišli sa scene i kada je splasnuo napon beata. Došao je heavy-metal, a to nisam mogao slušati, kao ni sve kasnije genijalce. Simfo-rock mi je uvijek bio stran. Patio sam malo za Alvinom Leejem, radio sam vježbe za lijevu ruku, ali sam i to brzo napustio. Onda sam prvi puta cuo na radiju Charlesa Byrda. Bila je to neka kompilacija akusticnih gitarista, nekakav barski štimung. Na Charlesa Byrda sam doista bio pao. Mislio sam: budem li svirao elektricnu gitaru neminovno cu ovisiti od drugih, a to nisam htio. Onda sam gdje god sam stigao slušao iskljucivo klasicnu gitaru. Kada sam završio gimnaziju, otišao sam u vojsku da bih mogao na miru uvježbavati tu gitaru. Cijelo to vrijeme radio sam pjesme po modelu "Beatlesa". Uvijek sam razmišljao kako bi to oni odsvirali. Zamišljao sam pratece vokale i u glavi sam slagao cijele aranžmane. Pa i dan danas su svi ti prateci vokali kod nas "Azrina" furka. Mi smo to prvi ubacili na onu staru bitnicku foru. Kada sam, 1972. završio gimnaziju poceo sam se muvati po Filozofskom fakultetu. Imao sam kasnije svoju "katedru" u podrumu Filozofskog faksa. Bilo je to svakoga dana od dva do devet. Hektolitri vina su se tamo popili.
IZ ISTOCNE FILOZOFIJE U SEVDAH
"Polet": Koliko se sjecam prvih manjih "Azrinih" nastupa neke su od tvojih tadašnjih stvari naginjale folku.
Đoni: Baš tada sam bio lud za narodnom muzikom. Svirao sam sevdah. Imao sam kuci tridesetak albuma sve sama narodna kola i slicno. Išlo je to po ofucanom sistemu: u gimnaziji sam citao istocnu filozofiju da bih bio pametniji no što jesam, pa sam preko posjecivanja nekih predavanja o ciganima stigao i do sevdaha. To me držalo više od svega. Nikako nisam mogao složiti neki ozbiljan bend. To je uostalom i sada problem, nitko nece ozbiljno raditi. Svi bi se htjeli jednom tjedno naci, malo zasvirati i gotovo. Ja sam se stvarno htio samo time baviti. Želio sam vježbati dan i noc.
"Polet": Kako si zamišljao svoj bend?
Đoni: Lud sam bio, a i danas to jako volim, za nekakvim kabaretskim štimungom. Svejedno je obraduješ li neku klasicnu ili kakvu drugu stvar, samo da joj daš kabaretsku patinu. Htio sam napraviti glazbu koja bi odgovarala atmosferi krcme. a u krcmi ne možeš svirati "Emerson, Lake & Palmer." Te su stvari trebale biti ritmizirane, da možeš stepavati nogama i pucketati prstima. Susreo sam tada Paola (Sfecci, bubnjar "Aerodroma", op. a.). On je svirao tarabuku. To ti je makedonski izraz za nešto slicno bongosu, što se vadi od devine kože. Imali smo i pjevaljku. Tako je izgledala moja prva prava trupa. Zvali smo se "Balkan sevdah bend". Snimili smo tada ne neke demo-tapeove "Balkana" koji je prošao mnoge oblike do ovoga na singl plocu. Da danas netko to cuje, popljuvao bi me tako da bi mi bilo neugodno izlaziti iz kuce. Ali nije bitno, bio sam cist kao djevica. Balaševic je zadnji rocker prema onome što smo mi tada radili. Ja u stvari nisam brutalan covjek, to su me tek kasnije naucili.
"Polet": Unatoc svojoj gotovo fanaticnoj odluci o profesionalnom bavljenju glazbom, upisao si se na fakultet.
Đoni: Kada sam došao iz vojske upisao sam fonetiku i povijest ali to sam napravio iskljucivo zato da bih imao alibi pred starcima. Morao sam nešto raditi, meni je život kod kuce oduvijek bio pakao. U njoj sam se osjecao kao stranac. Upisao sam se, dakle, da bih dobio na vremenu, jer nisam mogao ocekivati da cu odmah moci živjeti od muzike.
LUD PA ŽIVI
"Polet": Ti si gotovo agresivno uporan kad pokušavaš nekome nešto objasniti ili u tome da ljudima u prolazu odrecitiraš pjesme koje si napisao u posljednjih mjesec dana.
Đoni: To je tako, a ljudi su mislili "lud pa pusti ga da živi". Ja sam rulji zaista svirao i svirao u mozak. Prvu "Azru" sam konacno složio 1975. godine. Svirali smo uglavnom balade, gdje se pazilo na slaganje vokala, ali sve je to bilo diletantski. Kad sam prvi put na sebe stavio elektricnu gitaru, pitao sam Paola, koji je vec bio bubnjar, kako mi stoji, a on je rekao: "Kao sedlo na devi". Nakon dvije godine složilo se drugo jezgro grupe. Ta postava je današnji "Film" Stalno smo se pomalo svadali. Htio sam istjerati svoju ideju do kraja, pa da je, ako ne vrijedi, mijenjamo. Uvijek guram svoje, pa ko' živ ko' mrtav.
"Polet": Cini se da si se od tada promijenio?
Đoni: U jesen 1977. godine cuo sam new wave. To je velike zasluge imao Juricic (gitarist "Filma", op. a.), on je htio da radimo tako nešto. Ja sam to shvatio kao potenciran stari beat i oduševio sam se u istoj mjeri kao kada sam prvi put slušao "Beatlese". Ponovo sam cuo klasicne pratece vokale, klasicnu solo-gitaru, shvatio sam da je nakon drugog vremena pravi ugodaj ponovo stigao. U to se opet moglo vjerovati. Mi u "Azri" smo u to vrijeme poceli procišcavati i nanovo aranžirati stvari, potencirati ritam, glas... Ubacili su mi onda neki kompleks da ne znam pjevati, to su bile paranoje. Bilo je kad imaš krive zube pa ih s dvadeset godina pocneš ispravljati.
"Polet": Ti si, dakle, svojim starim stvarima pokušao odjenuti neko novovalno ruho.
Đoni: To su na kraju ispale nove stvari. Jedine stare stvari, koje se i danas sviraju su "Balkan" i "Jablane" (snimljen na LP-ju "Parnog valjka" koji se u originalu zvao "Anarhist" i bio je klasicna stara balada.
"Polet": Ocito je da su sve tvoje postave bile kratkoga vijeka. No, prije godinu dana imao si jedan sasma solidan bend.
Đoni: Mene je uvijek smetao njihov odnos prema tome. Ja sam napustio sve, htio sam samo svirati, a svi oni su imali milijun drugih preokupacija. Sada je drukcije. Oni imaju "Film" i puno su odrasliji nego u vrijeme kada smo bili zajedno. Ja sam svoje odlucio vec prijedeset godina. Bio sam stariji od njih pa je logicno da sam brže od njih htio nešto postici. Kada je bend vec imao profil, pozvali smo Juru Stublica, koji danas vodi "Film", jer su sa svih strana na mene navaljivali da moram uzeti pjevaca. Tada je utrcala i ona "Poletova" turneja; no mene je sve to smetalo, osjecao sam neku odgovornost, kao, "Polet" stoji iza mene, a ja nisam još osjecao da je bend spreman podnijeti taj teret. Nisam htio ljude varati, iako mislim da smo napravili par dobrih koncerata po Hrvatskoj. Želio sam da sve to izgleda puno profesionalnije.
"Polet": Stalne promjene su ti, medutim, onemogucile da konacno pocneš nešto sistematski raditi.
Đoni: Svaki klinac na potezu od ITD-a do Trga Republike zna za "Azru", ali za nju ne znaju svi koji bi morali. Ploca je prva karika ka tome. Kada sam radio singl "Azru", u grupi smo bili Lejner (bubnjar iz sadašnje postave, op. a.) i ja. No znao sam da ce to pokrenuti stvar. Mišu (basista, op. a.) sam uzeo kasnije. Konacno imam nešto najslužbenije u ruci, jer što mi vrijedi da vec godinama sviram po svim rupama u gradu i da imam neki jebeni lokalni kult status.
MALO SE SRAMIO
"Polet": Kakva je stvarna pozadina tvog prošlogodišnjeg flerta s "Parnim valjkom"?
Đoni: Kada se Hus (Hasanefendic, op. a.) vratio iz vojske, predložio sam mu da dode u "Azru". Škrga (Milan Škonjug, menedžer "Valjka", op. a.) je rekao da to baš ne bi išlo i pozvao me u "Parni valjak". Ja sam rekao O.K., idemo probati, i svirali smo pola Husovih, pola mojih stvari. No ja nisam baš bio podesna osoba za drugu gitaru. Pokazalo se na demo-snimkama da nisam dovoljno cvrst. No, to nije bila glavna prepreka. "Valjak" je Husov bend kao što je "Azra" moj. Ni ja ne bih trpio da meni netko dode u bend i ubacuje mi svoje stvari, kad i sam imam hrpetinu vlastitih. Na kraju je iz svega ispalo da je "Valjak" snimio "Jablane" na "Gradske price", a za uzvrat je Hus producirao naš singl.
"Polet": Nisam siguran da je takav potez bio u skladu s tvojom navodnom beskompromisnošcu.
Đoni: Meni je ipak stalno bilo nekako krivo zbog toga. Sam sam sebi govorio da se prodajem. No kratko je trajalo. Uvijek sam u stvari znao da moram izgurati s "Azrom" do kraja. I napravit cu to. Neosporno je, medutim, da je s Pikom, Fumom i Husom pravo zadovoljstvo svirati. Oni su doista profesionalcim kakve sam prije rijetko sretao.
"Polet": Smatraš li da tvoja egocentricnost može osigurati povoljne uvjete za rad unutar grupe.
Đoni: Doista volim da me u bendu slušaju. Ja nisam genijalac za svirku, ali znam kako to treba zvucati. Tražim bolje od sebe da to oni odsviraju. Samo neka dodu, neka to naprave, neka šute i rade. Ništa više. Dok sam, recimo, bio s "Parnim valjkom" ja sam stalno šutio i pazio na svoj instrument.
"Polet": Gledao sam mnogo vaših nastupa i gotovo te nijednom nisam vidio opuštenog na sceni. To je uostalom i glavna zamjerka upucena na tvoj racun.
Đoni: Moram paziti na masu stvari: da li ce mi onaj odsvirati što smo se dogovorili ili nece, moram pjevati, moram pjevati, moram svirati, držati atmosferu na "stageu", paziti da netko ne ispadne iz ritma. Strašno mi je teško. Mislim da sada "Azra" radi kako valja i da sam manje grcevit... Poznata je stvar, zatim, da razglasi ne valjaju, a ja hocu da me se uvijek dobro cuje, pa se derem. A onda, i te stalne promjene postava me pomalo tjeraju u ludilo, uvijek imam nekog novog u bendu. To su objektivne okolnosti, a ako cemo pravo, i po prirodi sam rastrgana osoba.
"Polet": Kako radiš na nekoj stvari, što te uopce motivira da napišeš pjesmu?
Đoni: Ja uvijek imam najprije melodiju. Još davno, kao klinac procitao sam da je Smetana danima pamtio melodiju sve dok mu ne bi došle rijeci. Jer sama rijec ima svoju ritmiku, svoju melodiju. Tako i ja radim. Nekada sam morao isti dan na melodiju napraviti tekst. Sada je to vec spontano. No drugacije tekstove od onih koje radim ne mogu pisati, jer ja to stvarno živim i gotovo.
ĐONI NE ROBUJE
"Polet": Ogromna je razlika izmedu zvuka tvog prvog singla i onoga koji si, recimo, prikazao pred desetak dana u Studentskom centru.
Đoni: Ja koristim svirace koliko mogu. Studijske ce se snimke i dalje razlikovati od one koju cu izvoditi na koncertima. Jer ne možeš ti sve te ljude, koje mislim koristiti na ovome albumu koji cemo sada raditi, dovuci na pozornicu. Tako i ovaj single shvaticu kao dokument. Ipak, za prvi singl sam svjesno i namjerno odabrao stvari s takvim tekstovima za koje se uopce ne bi cudio da su na njih opalili porez. To sigurno nisu moji najbolji tekstovi, ali ja iza tog singla svejedno stojim. Rekao sam da je to dokument, ali on me ne predstavlja u potpunosti. No zbog toga me i ne obavezuje ni na što.
"Polet": Gdje smještaš "Azru" unutar naše "novovalne" scene danas?
Đoni: Na "Prljavom kazalištu" su se lomila ideološka koplja. To je, uostalom, gotovo redovito slucaj s necim novim kod nas. Uopce ne sumnjam, medutim, da ce te komisije vrlo brzo biti ušutkane. Uvijek to ide tako, to je vec neki ustaljeni redosljed. No "Azra" je po ideji prvi naš "novovalni" bend. Po ideji, kažem jer što se tice svirke, ja cu raditi ono što mi se bude radilo. Ako netko za ovaj singl kaže da nema veze s novim valom, to je njegovo pravo i ja mu ga ne osporavam. Tu su "novovalni" elementi iskorišteni u kontekstu, koji možeš nazvati kako hoceš. Da ne robujem ni disco-kucama, ni ljudima, ni tržištu - to je po meni poštena ideja "novog vala". Mislim da je šminka vikati neke parole i pod etiketom "novog vala" imati alibi za neke isforsirane stvari. Ja sam citav život plazio po cesti i poznam svako zagrebacko dvorište, a "Azru" sam napravio po sebi. To je ulicni bend, "Azra" je u stvari artisticki ulicni bend i to je SVE. Sven Semencic *** Slijedeci dijelovi predstavljaju izvatke iz razlicitih interviewa koji su clanovi "Azre" devedesetih godina davali hrvatskome tisku.
Post je objavljen 23.04.2006. u 09:59 sati.