Danas je taj dan, bar tu trenutno u ovaj sat i ovu minutu. Tiho je i Zaprešić spava. No ne spavaju baš svi. Mnogi ne spavaju u ovaj sat. Policajac na cesti. Carinik na granici, dostavljač ribe putuje s mora u Zagreb donijet sinoćnji ulov (ili je za to rano još?????)
Radi se i putuje, bez obzira na dane, petke i svetke.
Nedjelja po naravoučeniju crkve je neradni dan. Ni meni nije radni, gotovo nikad bio, ali často sam morala raditi nedjelom i mrzila sam to iz dna duše.
Jesam vjernica i ne odem u crkvu nikako, tj. vrlo rijetko. Nije da nemam vremena, volje, snage, ali nema potrebu tj. kako bi parafrazirala čuvenog pisca sve svoje razgovore s Bogom ja sam obavila u privatnosti svoje sobe. Koja često i nije baš moja soba.
Komplicirano ili jednostavno. Putujem i putovala sam često tj. znam prespavati u mnogim različitim sobama. Jutros sam u svojoj. Upravo se probudila, i pripremam se za odmor. Tj. pišem. To je moj odmor.
Ne bi vjerovali, ali to je tako. Ovaj puta bih prije rekla predah jer namjeravam se vratiti u krevet, nešto pojesti, popiti kavu i.....put se putuje.
Danas u moje lijepo Hrvatsko Zagorje. Ja sam Zagorka, rodom iz Zagreba za neupućene, a kako sam i ja tu i službeno Famous (hvala Darius) red je da se Moja Lektu(i)ra nastavi objavljivati redovito. Svaki dan. Pa i par puta na na dan. Ovisno o vremenu i nekim drugim stvarima, kao što su primjerice ..........ljubavi.
Ovo je za one koje me ne čitaju post o ljubavi. Danas uz Dobro jutro, 1935 slušajte me na frekvenciji Radia Kaj. Danas ja pucam.
Puca se kod Crkvice Sv. Štefana na Kostel Bregu povodom Bijele Nedjelje. A Kostel breg je moj brijeg. Brijeg mog djetinjstva. Brijeg moje bake Tereze. Imam ja još jedan brijeg u Zagorju. Brijeg i bake Marije čiji izvezeni ručnik me dočekao jutros kao pozdrav (PIŠE DOBRO JUTRO 1935), a to je bio njen miraz njenom mužu.
A ide se prijeko brijegova. Na Začretje, pa naokolo, ili tu na Pojatno. Putevi Zagorja su mi uvijek bili poznati, a i svi zagorski dvorci. Uzimam fotoaparat (konačno kupila) i uslikati ću si pogled sa svog grunta. A moje je pogled na Deželu. I grunt se zove Gaj.
Loptica sam, nisam sama, ali sam dama, bitan nije nitko, uključujući mene, ali ima jedan crni koji sjaji u travi i u čiji zagrljaj hrlim i jurim.....žurim, nikako da stignem, ali taj me uvijek čeka i dočeka....pravi gospodin
Post je objavljen 23.04.2006. u 05:36 sati.