Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/plavusa777

Marketing

Oni su to voljeli raditi...

Dakle, ovo je malo drugačije od prošle priče... Ne znam, čini mi se da i nije baš najbolje ispalo, mislim da bi se dalo to i bolje razraditi, ali i ovako je dovoljno dugačko, ipak ne pišem romane :) Pa, ništa, pročitajte i vidite valja li što...




O da, voljeli su to raditi. Jako su voljeli to raditi. Svaki od njih je to volio. Zato su se vjerojatno i našli. Nije bilo puno takvih kao što su oni...

Luka se nervozno vrzmao svojim stanom. Nije to bilo ništa čudno. Trajalo je već puna tri mjeseca. Tri mjeseca patnje, uvjeravanja samog sebe da nije kriv, da bi svatko na njegovu mjestu tako postupio...Uzalud. Jer ona nije tako postupila... Osjećaj krivnje nije se smanjivao. Dapače, postajao je sve jači i jači, grizući Luku kao neka opasna zvijer, zvijer iz pakla. Nije mu dao disati, nije mu dao spavati, nije mu dao živjeti. A sve je moglo biti drugačije...

Luka je upoznao Sanju prije dvije godine. Ona je bila sve ono što je Luka tražio. Ukratko, bili su srodne duše. Luka je čak nekad znao pomisliti da su oni zapravo blizanci koje su odvojili pri rođenju. Naravno, znao je da to nije istina, ali kad su bili toliko slični...Previše da bi to završilo dobro. Voljeli su se bezgranično. Bar je tako Luka mislio. Makar, kasnije se ispostavilo da je nečija ljubav tu ipak bila jača...

Pomoću svojih izvora, saznavali bi za mlade parove koji su se 'bezgranično' voljeli. Saznali bi gdje se obično kreću zajedno...Dalje je bilo lako. Došli bi do njih po mrkloj noći, omamili ih i takve odveli u svoje sklonište, napuštenu tvornicu na kraju grada. Kad bi se ovi ubrzo probudili, slijedio bi taj trenutak kojeg su tako voljeli. Oni su to jednostavno zvali Test. Test je izgledao ovako: Odveli bi mladića i djevojku u odvojene sobe. Tamo bi svakoga od njih pojedinačno pitali Pitanje. Naravno, prije toga bi se pobrinuli da dotična osoba misli da je njen partner na sigurnom i da ne zna za ovo što se sad događa. A Pitanje je glasilo: ' Nudimo ti izbor. Ubit ćemo tvog partnera, osim ako se ti dobrovoljno ne žrtvuješ za njega. Dakle, čiji život ti je draži?' Ako bi oboje odabralo svoj život, ubili bi oboje. U tome i nije bilo nekog uživanja. Ako bi oboje odlučilo žrtvovovati sebe, poštedjeli bi i jedno i drugo.I pustili ih, uz prethodnu prijetnju da će ubiti i njih i svima njima drage osoba ako se usude prijaviti ih. Ni to nije bilo ništa posebno...jedino dokaz da možda ipak postoji vječna ljubav za koju je čovjek spreman dati i život. Ali treća mogućnost, u tome je bila sva čar...

Bilo je to prije tri mjeseca. Luka je rekao:' Ubijte nju.' A Sanja:' Ubijte mene.' I ubili su je. A Luka je to gledao. Naravno, prije toga su im rekli što bi se dogodilo u slučaju suprotnih odgovora. Luka je prije nego što je smrtonosni otrov izvršio svoju zadaću morao gledati tugu i razočaranje na Sanjinu licu. Iznevjerio ju je. Izdao. A ona njega nije. Nepodnošljivo...

Da, to je bilo ono što su željeli. Znali su da će osjećaj krivnje izjedati Luku, kao i bilo kojeg drugog muškarca ili ženu na njegovu mjestu. Zabavljalo ih je gledati koliko će dugo izdržati ponašajući se naoko normalno. Neki su znali izdržati i godinama. Neki, manje čvrsti, samo par mjeseci. A neki ni toliko. Rekord je dosad iznosio pet dana. Tada su dotičnu djevojku pronašli kako u spavaćici hoda po ulici i govori: 'Nisam ja kriva, pustite ga, predomislila sam se.' Naravno, odveli su je u psihijatrijsku ustanovu. Nisu je doživljavali ozbiljno. Koliko oni znaju, ona je još uvijek tamo. Sad ih je veoma zanimalo koliko će Luka izdržati. Imali su i internu kladionicu. Pobjednik je imao pravo odabrati idući par. A to su svi jedva čekali...

Mislio je to sve prijaviti policiji, kad su ga pustili. Ali nije. Nije mogao dopustiti da mu i obitelj i prijatelji stradaju. Nekako je izdržao tri mjeseca, više duh nego čovjek. Neprestano je mislio na nju, na njenu dobrotu i ljubav prema njemu. A on ju je odbacio. Naposljetku to više nije mogao izdržati. Morao je svemu tome doći kraj...

Pročitavši u današnjim novinama da se Luka K.(22), student arhitekture, ubio popivši preveliku količinu tableta, Šef se zadovoljno osmjehnuo. Pogriješio je samo za tri dana. Već dugo nije dobio pravo izbora... Zato će sad užitak biti još veći. Polagano se uputio prema napuštenoj tvornici. Znao je da ga ostali nestrpljivo čekaju, jer su i oni znali na kome je red da bira. A oni su to voljeli raditi. Jako su to voljeli raditi. Svaki od njih je to volio raditi...




Post je objavljen 23.04.2006. u 04:15 sati.