jebena glupa prolaznost, kam sve to ide, chemu, zashto ne stane i pusti nas da uzhivamo u svojoj gluposti, zashto sve mora otich ukurac taman kad krene nabolje, jebeni ying-yang...
splet okolnosti me opet sjebo i opet bi krenuo istim putem premda znam gdje vech vodi, samo shto me ovaj put zid zdravog razuma mozhda nebi sprjechio, mozhda bi me prljava ruka sudbine pogurnula dok bi stajao na rubu, mozhda nebi, a opet mozhda i bi, kako odluchiti medju nezamislivim brojem moguchnosti, kako otkriti koji put vodi ka prosvjetljenju, a koji prema propasti, a opet s druge strane kako znati da je prosvjetljenje stvarno ono shto zhelimo, mozhda nam je propast potrebna, mozhda trebamo polizati dno da bi stvarno cijenili koliko visoko stojimo, a mozhda i ne, a mozhda su i u shumi, nitko zapravo nezna i nikog nije briga...
jedna stvar uvijek povlachi drugu koja onda postaje jedna, otichi ljevo ili desno, kada bi barem vidjeli shto se krije iza ugla prije nego shto pogledamo...
da je kocka drugachije bachena gledao bi sam sebe, mozhda bi mi bilo ljepshe tako, mozhda nebi, nakraju bi ipak opet sam sebe sjebo...
kako je bogu zabavno, s takvim smislom za crnu komediju i chishchenje ushiju je piknik u polju tratinchica, jest da ne vjerujem u njega al lakshe je nekog drugog krivit.
svi krojimo svoju sudbinu, nishta nije predodredjeno, nishta nije sigurno, svaki chin snosi posljedice, posljedice koje su neizbjezhne, posljedice koje chine nash zhivot zanimljivim, i premda kroz raocharanje ovog dana gledam svjet drugim ochima znam da che sutra opet sve biti isto....plamtechi kurac na hrdjavoj batini...
bilo pa proshlo, ostavilo trag svojih guma na ionako ukaljanom umu, vratit che se, znam da hoche, nije dovrshilo posao...
ipak dno nema okus po ananasu, chisto suprotno, izbljuvana govna...
Post je objavljen 23.04.2006. u 04:14 sati.