Ma nemoguće da je napisao novi post! Sigurno vam je svima vama koji me posjećujete to bila prva misao sada kad ste vidjeli neku promjenu. Već se počinjem osjećat javno prozvanom ljenčinom a pogotovo od ivančice koja me sa svojom podrugljivošću posjetila na Isusovu muku dok su se rugali i dobacivali mu. Šalim se...
No vjerujem da sam do sada ''skupio'' klijentelu koja me stavila u svoje favoritese i strpljivo (jer oni su pristojni) čeka da Zlatko napiše nešto novo.
Toliko puta sam već obećao da ću pisati češće ali ništa. Jednostavno nemam tu naviku, ali svaki puta kada ovako krenem pisat mislim si kako sam glup jer baš se dobro osjećam dok pišem. Nekako bi i prešao preko te svoje nemarnosti da ovaj blog nije posvećen Oliveru. Jer kasnim...
Ovdje bi ljudi trebali dolaziti da znaju da će uvijek vidjet neku novu informaciju o Oliveru, kada ima koncert, što radi, koje su novine pisale o njemu i na kojem je programu bio... Priznam da sam jako loš novinar.
Ali da ne bude sve tako crno mislim da sam dobar za one koji žele pročitat neku pjesmu. Tako vam ovaj puta poklanjam još jednu novu pjesmu (koju sam i obećao jednoj munjenoj dalmatinki, a inače baš sada imam neki osjećaj da ću malo češće pisat i odgovarat na komentare (hvala svima na njima). 
Nigdje nema te
Po koji put kroz prozor zamagljen
Zamišljam dok hodaš ti
Ja ne znam sada ni gdje si to
Ali znam da želim te
Dok ti prilazim i ruke pružam
Nježno ljubim te
A tvoje lice vlažno je
Od toplih suza i dodira
Tako blizu smo
Ja čujem otkucaj
I srce moje tad
Jako treba te
A vjetar s mora sve
Magle odnese
Kad prozor otvorim
Nigdje nema te
Ja ne znam zašto opet dolaziš
I kradeš nebo moje
Što daješ cvijeću miris pepela
Mom oku kradeš boje
Dal to sanjam ja
Da more isto je
I ne prepoznajem
Da samo moja ljubav
U snu ostaje zauvijek
