Danas sam imala namjeru napisati jedan sasvim drukčiji post - o zdravstvu, o žutim novinama, o novinarima koji gaze preko osjećaja ucviljene obitelji ne bi li prodali novine, potaknuta jučerašnjim člankom u VL-online o tome kako je jedan mladi dečko od 20 godina na svoj rođendan umro od rupture aneurizme moždane arterije. Pretpostavljam da su taj članak mnogi pročitali - ukratko, piše kako je taj mladić prije nekih mjesec i pol dana imao nekoliko dana jake glavobolje, njegova ga doktorica poslala neurologu, koji je postavio sumnju i poslao ga na magnetsku rezonanciju, na koju je stigao u rekordnom roku od 9 dana (mnogi koji su ikada imali veze za magnetskom rezonancijom, znati će da je to doista rekordan rok - primjerice, u Rijeci je jedan MR za tri županije; naravno mislim na onaj u KBC-u koji prima pacijente na uputnicu i gdje se pregled čeka, ako nije hitno oko 6 mjeseci). Uglavnom, dečko je bio na pretragi, ali nije došao sutradan kada mu je rečeno da dođe, a ni kasnije, po slike. Slike nisu, kako piše u novinama, pokazale alarmantne znakove, ali su bile sumnjive, pa je rentgenolog preporučio da se napravi daljnja, ovaj puta invazivna pretraga - angiografija ili slikanje krvnih žila u mozgu s kontrastnim sredstvom.
Uglavnom, mjesec dana kasnije, pred neki dan i baš na njegov rođendan, mladiću je pozlilo - pukla je aneurizma, nastalno je masivno intracerebralno krvarenje i on je u roku od par sati usprkos pokušaju reanimacije, umro.
E, sada - u članku je novinar lupio po patetici . Te doktori krivi, te umro jer nije imao para da plati participaciju, te zbog 300 kuna otišao mladi život. Jest da je pred kraj članka sramežljivo spomenuto kako brat umrlog tvrdi da nije riječ o novcu, da je mali imao para, i da ako bi bilo pitanje novca da bi mu on dao, da nitko ne zna zašto je dečko odustao od daljnjih pretraga i zašto nije digao nalaze,da obitelj nikoga ne krivi, da znaju da je imao tempiranu bombu u glavi - sve uzalud! Članak je bio odvratno huškački nastrojen protiv zdravstva u cjelini, a i imenom je spomenuta neurologica koja je malog pregledala i koja ne da nije ništa kriva nego je čak i "pogurala" pretrage. Spominjala se istraga, glasine, priče...a ni komentatori nisu bili bolji - natjecali su se tko će više pljuvati i klevetati po doktorima. Nekoliko ljudi koji su pokušali suvislo komenirati su virtualno gotovo pa kamenovani.
A danas je osvanuo još jedan članak - u kojem s pravom ljuta i gnjevna obitelj traži da se objavi da nije točno da je 300 kuna razlog njegove smrti, da je mali imao kod sebe oko 1000 kuna kada mu je pozlilo. Ljudi su ogorčeni, jer zbog ovakvih natpisa ne mogu izaći pred oči sumještanima koji ih izgleda smatraju ubojicama svog sina i brata, a zna se što je malo mjesto! Još izričito navode da ne smatraju da je itko kriv za njegovu smrt, a najmanje liječnici za koje imaju samo riječi pohvale.
Naravno, treba li napomenuti da VL nije dao mogućnost komentiranja ovog članka?
Naravno, od mene i mojih kolega se očekuje da budemo empatični (što je negativna i destruktivna osobina i često pogubna po empatu, no mislim da je problem da masa ne zna pravo značenje pojma empatija - a to je sposobnost proživljavanja i doživljavanja tuđih emocija, najčešće negativnih poput tuge, boli, gnjeva), da kada dobijemo šamar i hračak u lice, okrenemo i drugi obraz.
Kako ja to ne želim i neću, uhvatila sam se one TBF-ovske "ništa mi neće ovaj dan pokvarit" - pa sam preskočila ovu temu i otišla do grada.
Dan je bio predivan, baš savršen - ništa mu nije trebalo ni dodavati ni oduzimati. Korzo je bilo krcato špicera, šetača, kupaca. Ja sam danas prvi puta prošetala svježi preplanuli (ne previše, nego onako fino breskvičast) ten, dobiven u solariju, i novu svjetloplavu Lacoste majičicu, kupljenu baš zbog toga jer je od svih najviše isticala "bojicu". Efekt je bio iznad očekivanja - kako sam ove godine imala dobar timing sa solarijem, popriličan broj mojih "frendica" je ostao zapanjen - jer sam ja rijetko tamnije kože od njih - a sve su, priznajem, izgledale nekako plavičasto boležljivo u netom stavljenim kratkim rukavićima.
No, kako sam sada osunčana, a u modi su crveni ruževi (moj prošlogodišnji Chanelov Fire je ipak malo prenapadan za dan) - red je da si nabavim i jednu lagano crvenu, dnevnu i ne previše upadljivu nijansu crvene, zar ne? Rečeno - učinjeno : nakon polusatnog premišljanja i isprobavanja raznih boja i tekstura, ipak sam ostala vjerna Chanelu (ah, da...pozdrav Jazzie ma gdje bila) - kupila sam njihov ruž iz linije Aqaulumiere, vlažne i svjetlucave teksture, nježno svjetlo koraljno crvene boje (broj 32 Antigua).
A sutra,tj.kako vidim prošla je ponoć pa je to već danas, ja i moj netko poseban idemo jedan đir po Istri i malo do Umaga...
Post je objavljen 23.04.2006. u 00:07 sati.