2. august - Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar - To je najljepa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar - Dan Sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.
02. decembar - Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razgledica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je prosla ralica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja.
12. decembar - Nocas opet snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala kapiju.
19. decembar - Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.
22. decembar - Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak!
25. decembar - Sretan Bozic! Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka onaj peder sto vozi ralicu, ubit cu ga. Mater mu -----. sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar - Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec dva dana samo sto cistim snijeg kad god prodje ralica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce pasti novih 30 cm tih bijelih govana.
28. decembar - Prognoza je bila losa. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi nece se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj supak doso kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam slomio vec sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu.
04. januar - Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane. Kad sam se vracao udario kolima jelena. 3000 dolara stete na kolima. Te jebene nemani secu posvuda. Svugdje ih ima. sto ih lovci ne pobise jesenas!
03. maj - Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zahrdjala od jebene soli sto je posipaju svuda.
Novo poglavlje u zivotu
10 maj - Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan hoce zivjeti u toj £$%£& Kanadi.
Dnevnik jednog Bosanca 2
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu *Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna. Ima i puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Bas volim Floridu.
12. jun
Vec smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klima-uredaj. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florido.
30. jun
Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima-uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. jul
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu
20. jul
Kakva noc! Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smjeska. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
22. jul.
Poslije povratka kuci, opet taksi i na posao. Pa ja k'o da radim samo za ove taksiste. U firmi, sef mi je rek'o da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30. jul
Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Jos mi je samo ta pizdarija trebala. Odma pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otic odakle je dos'o. Poludicu.
31. jul
Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj supak, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo i njega i klijente.
1. avgust
Kakva vrucina! Vec drugi dan bez klime, sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra k'o da kampuje u mom bazenu. Kazem cijelu pricu komsiji, a on se samo smije k'o uvijek, picka mu materina.
2. avgust
Jedva docekah da mi dodju popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kcerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca vjerovatno nece moci uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. Jebem ti Floridu.
12. avgust
Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvijek kao u paklu, a, otkad smo dosli, vrijeme isto. Sef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ost'o bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj prici, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Trazi da mu platim 3000$. Majku im njihovu, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avgust
Boze kakva vrucina! Vracam se kuci iz cuze, bez kola, posla i para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i odnese krov s kuce. Jebo te. Jos minut, dva i nece vise bit ni kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ost'o u bazenu Sto ga nisu pojeli u onom restoranu, jebem im*. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko i prije, a ja bez svega.
Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put necu da vam kazem*
Dnevnik jednog Bosanca 3
1.9. Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i
Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije
cemo smisliti gdje cemo i kako cemo...
8.9. Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec
trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da
me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec
uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i
tvrdo 'c', zaboravljaju ih umetnut gdje treba, palatalizacija im
nijedna ne ide od ruke. Sta li ce bit od nas.
24.10. Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizaru i
da ima opet jedan u Opstini koji bi pogur'o za stan, ukoliko... Prodali
auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25.11. Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez
para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo
dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi
CNN i pokusavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam
problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to
borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da
opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku
realnost. Kazu mi isto tako i da ne serem.
24.12. Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi
dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me
vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto
baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da
obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom
kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i o ove sto na njemu
zive.
25.12. Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama.Samo da mi je docepati se aviona. Nalijecem na Deda Mraza u
bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam
vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ...kazu supci,
zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem
tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se
ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi
Mishko!".
27.12. Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u
policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste
mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem:
"No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo
nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo
se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu
stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija.
Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31.12. Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas
na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da
sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru
i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna,
Strauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban
izlaz.
1.1. Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji.
Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade,
Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu -
Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec
za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro
zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald,
Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon
naseg groznog McDonaldskog iskustva.
6.1. Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet
bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas
oslobadjaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da
pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je
moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju,
taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu...Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7.1. Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije
mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.Odustajem, iz carapa vadim zadnje
dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare.
Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos
radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za
prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da
dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam
izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice
gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da
kofere drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek'
je ziva glava.
8.1. Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini pali u nesvjest.
Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu,
muzicki ukus sofera je gori od onog predratnog. Neko povraca
pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da
hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri
policije.Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj.
Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
11.1. Ovo pisem na kraju puta. dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton
kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni
Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni.
Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer je
policija poskidala neke svercere usput.
12.1. Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje
cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni
Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela
neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih
sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak,
grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli kuci. Svi nam se
zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi pushe. Malo mi je zlo.
Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni
se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod
stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13.1. Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14.1. Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan
po raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da
iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
15.2. Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u
"nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili
rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod
onog.
20.2. Donosim odluku. Idem u policijsku stanicu na autobuskoj.
Prepoznaju me, kazu da jos nisu usli u trag lopovima iz autobusa, i svi
se smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan i
nalog, i da nemam gdje spavat, i da cu se ubit na mjestu ako nesto ne
ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput
ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - da
nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan.
Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga,
svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za
hladan metal.
28.2. Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto
su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor
i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno
dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu
odvaljenih cesmi u kuhinji. Sve polako dolazi na svoje mjesto. Vec
pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim
ponovo nabavimo krevet.
1.3. Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos
od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da
shije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica u Sarajevu,
trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno
i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni
nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu
ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista
ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo
vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom
mogu dobit fin pos0o za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super.
Malo se nerviram gdje god dodjem, jebo te, svi puse. Puse pravo. Na to se
nikako ne mogu navic, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2.3. Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako
nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas
odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.
Post je objavljen 23.03.2006. u 23:53 sati.