
Kad sruše i zadnje drvo, kad zagade vodu, kad ubiju i zadnju životinju, tek tada će shvatiti da se novac nemože jesti! 
22.04. je dan kad se prisjećamo da svi zajedno živimo na jednom jedinom plavom, bijelim oblacima prekrivenom planetu Sunčeva sustava, titravoj sitnoj nebeskoj zvjezdici, koja se iz malo veće udaljenosti niti ne vidi i jedna je neugledna pripadnica milijardi sličnih u svemiru, bez imena i broja, manja od zrnca prašine u širokim nebeskim prostranstvima, nevažno ništa, a nama opet jedina i sve, jer je ona naša mati i dom i samo ovdje i nigdje drugdje slobodno se krećemo i dišemo punim plućima, bez staklenog zvona i skafandera, jer mi smo njezina djeca.
Koliko mi nju volimo?
Gomile otpada zapljuskuju rubove ulica, obale rijeka i šume.
Crni dim suklja iz zapaljenih crpilišta nafte, termoelektrana i tvornica.
Masne crne mrlje razlivene su potocima, rijekama i morima.
Gomile betona i krajolici nagriženi kamenolomima i raznim "zahvatima u prostoru".
Uginule ptice, pregažene životinje, kitovi nasukani na obalu čekaju smrt.
I nasilje nad ljudima, droga, prostitucija, iznude, zaštitari, ubojstva na TV ekranima i ona zrcaljena u stvarnosti.
Živimo u virtualnoj stvarnosti a ni ta nije lijepa. 
Gdje je nestala mala voćka poslije kiše?
Kad bismo znali prizmu prezira zamijeniti prizmom ljubav Ovaj naš planet ponovno bi zablistao kao mala voćka poslije kiše.

(slikica je moje djelo:)
Cuvajmo nas dom! 
::::Nikica::::
Post je objavljen 22.04.2006. u 18:51 sati.