Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene,
da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje.
Vimenom da me je dojila zvjerka, bolje bi bilo nego žena.
I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati,
bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće,
procvao bi šaš, zazelenjela lipa od pjesme tvoje.
Do nogu bi ti počivalo janje, da si mati janjetu,
da tepaš i da plačeš, razumjelo bi tebe milo blašče.
Ovako sama stojiš, i sama dijeliš muk svoj s grobovima.
Gorko je čovjek biti dok nož se s čovjekom brati.
Vesna Parun
Post je objavljen 22.04.2006. u 18:09 sati.