Operacija 'Rheinübung' – susret u Danskom prolazu
Tijekom proljeća 1941. godine namjere njemačke ratne mornarice bile su da glavninom pomorskih snaga poduzmu snažnu i odlučujuću ofenzivu protiv britanskog pomorskog prometa u sjevernom Atlantiku. Izvršenje ove operacije kodno nazvane 'Rheinübung' pripalo je ratnim brodovima KMS Bismarck i KMS Prinz Eugen, a kasnije su im se još trebali pridružiti i KMS Scharnhorst i KMS Gneisenau koji su sidrili u Brestu. Opskrbu gorivom provodili su njemački ratni tankeri koji su već prije čekali na određenim pozicijama. Skupinom kodno nazvanom 'Bismarck' (KMS Bismarck i KMS Prinz Eugen) osobno je zapovijedao njemački admiral Günther Lütjens. Britanski Admiralitet pravodobno je obaviješten o isplovljavanju skupine 'Bismarck' 18SVIB1941 iz luke Gdinja. Admiral Lütjens zapovjedio je smjer prema sjeverozapadu, a oznake za raspoznavanje i križevi prefarbani su sivom bojom kako bi brodovi bili što manje uočljivi, tako daleko na sjeveru nije ni bilo opasnosti da ih napadne njemački zrakoplov koji bi ih zamijenio s britanskim brodovljem. Njemački brodovi do 22SVIB23001941 stigli su do granice leda i tada su smjer okrenuli prema zapadu uz brzinu od 27 čvora uplovili u uski prolaz između leda i minskih polja da bi brzinu smanjili na 24 čvora. Njemački izvidnički zrakoplovi velikog dometa nadletjeli su Scapa Flow i pogrešno identificirali britanske ratne brodove u luci. Naime, admiral Lütjens izvješten je da su na sidrištu još uvijek sve tri britanske bojne jedinice (HMS Hood, HMS King George V i HMS Prince of Wales), pa je i on pogrešno zaključio da njegovo brodovlje još nije otkriveno. Međutim, stvari su se odvijale potpuno drugačije, a britanski bojni brodovi upravo su u tom trenutku zatvarali mrežu oko njemačke bojne skupine 'Bismarck'. Tijekom cijelog dana britanski zrakoplovi tipa 'Hudson', 'Catalina' i 'Fairey Battle' neprekidno su polijetali s Islanda i iz Škotske ne bi li točno locirali njemačke brodove. Dvije britanske CA (teške krstarice), HMS Suffolk kojom zapovijeda kbb (kapetan bojnog broda) Robert Ellis i HMS Norfolk kojom zapovijeda kbb Alfred Phillips, već desetak dana su u ophodnjama uz južni rub ledenog polja obale Grendlanda. HMS Suffolk nalazio se uz zid magle pokraj sjeverne obale Islanda, a opremljen je najsuvremenijim radarom tipa 'Type 284'. HMS Norfolk pak je opremljena nešto starijim radarom tipa 'Type 268P' i 15 Nm dalje je na jugozapadu. Međutim, pored najsuvremenijeg radara (radar nije pokrivao 60 stupnjeva iza krme – po Athumanunhu) u 1915 23SVIB mornar na straži krstarice HMS Suffolk ugledao je njemačke brodove koji su se poput duhova odjednom pojavili iz magle i to na samo sedam Nm iza krstarice HMS Suffolk. Topnici s Bismarcka bez razmišljanja otvorili su u 1922 topničku paljbu po protivničkoj krstarici. Zapovjednik HMS Sufflok kbb Ellis pribrano je reagirao i sakrio svoj brod u maglu. HMS Suffolk prenio je radio uzbunu, ali ga je čuo samo HMS Norfolk (antene na krstarici HMS Suffolk bile su zaleđene i smanjen im je domet – po Athumanunhu) Poput kakvog neiskusnog 'mladca', kbb Phillips zapovjednik HMS Norfolk, (totalno nepromišljeno i da ne kažem tešku riječ 'skroz glupo' – po Athumanunhu) napušta sigurnost magle i svojim brodom izbija na samo 6 Nm ispred snažnih njemačkih brodova (nikada se ne smije podcijeniti daleko slabiji protivnik, a ne u tom trenutku KMS Bismarck u pratnji KMS Prinz Eugen – po Athumanunhu). Kiša krhotina (fragmenata) teških granata s Bismarcka zapljusnula je palube HMS Norfolka i samo velikim čudom nitko od mornara nije povrijeđen. Ipak, bilo je to i više nego dostatno da se kbb Phillips sredi i stane razmišljati kao iskusan mornarički časnik i to na način kako je u tom trenutku bilo i jedino moguće. Naime, HMS Norfolk oštro i brzo promijenio je svoj smjer i vratio se u sigurnost magle. HMS Norfolk sada šalje novu uzbunu koju čuju svi britanski brodovi, no, sada je dakako čuju i njemački dešifranti na Bismarcku, pa bitka može početi. Sve je kristalno jasno i jednim i drugima, njemački mornari znaju da su otkriveni, a britanski pak mornari znaju gdje trebaju tražiti protivnika. Jedni i drugi za to su uvježbavani i dobro znaju što trebaju činiti, a o ishodu bitke odlučivat će samo brzina, bolja uvježbanost i hrabro srce mornara koje na kraju i može biti presudno.
Post je objavljen 22.04.2006. u 17:39 sati.