Ivan Supek je poznati fizičar, pisac, filozof i humanist. Imao sam priliku više puta se susresti s tim čovjekom i uvijek su to bili susreti koji su na mene ostavljali snažan utisak. Poštujem osobu Ivana Supeka, no to ne znači da se slijepo slažem sa svakim njegovim stavom.
U ovom postu se želim osvrnuti na njegovu novu studiju pod nazivom „Refleksije o znanosti i politici“ u kojoj akademik Supek daje svoj pogled na globalizaciju – jednu od najvećih značajki, a možemo reći i izazova ovog vremena.
Supek smatra kako je globalizacija vođena kapitalom i utrkom za profitom. Ne poropušta se osvrnuti i na političare te ratove koji su, prema njegovom mišljenju, samo sredstva s kojima se dolazi do novih sirovina i s kojim se mogu širiti tržišta. U tom kontekstu, pojašnjava Supek, razumljivi su napadi na Afganistan, Irak a potencijalno i Iran.
Temeljna misao, prema mojem sudu, koju iznosi Supek je teza da se kapitalizam ne može povezati s velikim potencijalim znanstveno – tehnološke revolucije. Supek se okomio na međunarodne korporacije videći u njima, načelno, kočnice razvoja društva (!?). Supek svoje misli zaključuje jednom izrazito snažnom rečenicom – navodeći kako kapitalizam ide u slijepu ulicu na čijem kraju nije zid nego ponor!
U Supekovoj analizi pronalazim dosta elemenata koji su upozoravajući. Dakako, ne mogu se složiti s tezom da kapitalizam ograničava razvoj tehnologije i znanosti – moja iskustva su posve drugačija. Kapitalizam pruža priliku da se talentirani i inovativni izdignu iznad razine mediokriteta, osrednjosti koja je danas postala pravilom za letagričnu svakodnevicu. Može im čak i osigurati dostatna sredstva ukoliko ih znaju mudro iskoristiti. Ukoliko ne znaju – izlažu se propasti. Možda u tome leži razlog zbog kojeg velik broj slabije educiranih ili male snalažljivih žestoko kritiziraju kapitalizam i sve što on predstavlja. Dakako, kritika kapitalizma (posve opravdana u svojoj naravi), nije rezervirana samo za one manje educirane. Kapitalizm kritiziraju i pripadnici kulturne, intelektualne ali i gospodarske elite. Supek je jedna od osoba iz tog miljea, svakako.
Možda se moja najveća zamjerka Supeku odnosi na njegov „prijedlog“ rješavanja situacije – jačanje uloge UN-a, obuzdavanje potrošačkog društva i razoružanju.
Zašto razoružanju? I samo jednog jedinog razloga – to je utopija. Akademik Supek jest velika osoba, Čovjek. Ali je prije svega utopist. Nepopravljivi utopist.
On spominje globalno partnerstvo Rusije i Europe koje bi trebale obuzdati Kinu i SAD u njihovoj vojnoj sili. Propušta li akademik Supek uočiti da su Kina i Rusija veliki saveznici, a slična poveznica postoji između dijelova EU i SAD? Čini li to s razlogom ili bez njega, ostaje vidjeti.
Na kraju mogu samo još jednom istaknuti kako je Supek veliki utopist. Njegove su ideje velike i dječje iskrene, no njihova realizacija nije moguće. Ovo društvo to ne može ostvariti bez korjenitih promjena. A korjenite promjene se moraju inicirati snažnim i korjenitim potezima. Možda ratom? Možda kakvom globalnom prirodnom katastrofom – Supek bi i tome rekao NE, pa bi se založio za evolucijski pristup revolucije ljudskog društva koje bi trebalo kreirati novi skup moralnih, društvenih i ostalih vrijednosti.
Nudi li Supek alternativu kapitalizmu? Ne osobito jasno. Koketira sa socijalizmom, ulogom UN-a i razoružanjem, europskom budućnošću Hrvatske... No sve to nije jasno, nema jasnih smjernica.
No, možda ih ne treba ni biti... Moguće je da je Supek svoj cilj postigao potaknuvši me na razmišljanje, koje, nije identično njegovom. Možda je to onaj početni korak k evolucijskoj revoluciji... a možda je to samo lagano mreškanje vodene površine golemog oceana. Dubokog i sigurnog u svoju veličinu.
Vidjet ćemo. Vrijeme će pokazati svoje.
Post je objavljen 22.04.2006. u 16:55 sati.