mislim da mi je baš ovako nešto trebalo. dobro, nije to ništa promijenilo da moj pogled na situaciju u kojoj se nalazim... jednostavno, drago mi je. jer sam samo potvrdila ono što već znam. da ljudi mogu biti sebični i licemjerni. i što je najbolje oni sami sebe uvjeravaju da su krasni i super, da im nema premca. a istina je negdje na skroooz suprotnoj strani.
kad se tako nešto dogodi, taj neki šok ili iznenađenje (u najblažem obliku) čovjek još malo popravi sliku o sebi. jer tek onda skužiš kako si zapravo dobar, jer ne da ti to ne bi napravio, nego ti ne bi palo ni napamet. iz čiste kulture i nekakvih osnovnih moralnih vrijednosti. nije to na mene utjecalo u smislu da me je povrijedilo. nije. samo je dokazano ono što nekad zaboravim.
da su ljudi ljudi. mislim da to objašnjava više nego da sad ispišem 10 stranica pokušavajući objasniti. ah...
heh... zato nema boljeg nego kad imate ono što vas čini takvim kakvim jeste. što vas upotpunjuje. jer onda ni mali ispadi nemaju svrhu. ne znače ništa.
nije to ljubav na koju ste sad pomislili, ma jok. bar ne takva muškarac-žena ljubav. to su ona sitna sranja koja vam život čine slatkim i gorkim. koja mu daju boju i miris. ona kojima se možete smijati dok vam ne nestane zraka.
ona zbog kojih ste sretni što ste vi-vi. što ste se rodili baš u ovom vremenu. što živite svoj život. da.. to je to.
Post je objavljen 22.04.2006. u 14:18 sati.