Vidim da vam se izraz "dnevne novine" usjekao u pamćenje....
Kad sam počela raditi, kao mlada zelena pripravnica dobila sam krasan relativno star radni stol. S puuno velikih ladica s obje strane stola.
Naravno, površina stola je bila dovoljno velika da na njemu stanu moje sitnice, monitor jednog pratarog sistema s tastaturom (kompjutor je bio jedna ogromna kanta u susjednoj sobi, radio je tako sporo da smo uz njega, kad je on "generirao" podatke, čitali novine)...
I mogao si lijepo razvuči "Vjesnik" i čitati ga.
Sad vi mislite: "Pih, pa Vjesnik je nekog jadnog A4 formata", a ne ne, te tzv. dnevne novine su u moje doba bile fascinantnog formata (a sad da računam kojeg A-ova ili B-ova neda mi se) i ljudi su ga uglavnom čitali presloženog nekoliko puta na manje.
Ne znam kako sada, jer trenutno sam u fazi "bljak" s politikom, pa tako i dnevnim novinama, ali su to nekada bile novine "intelektualaca", a Večernjak penzića i ostale "raje".
I ja kao mlada "intelektualka" sam si priuštila kupovanje tih novina (doduše, samo onda kada je kolega koji ih je obično i kupovao svaki dan bio na godišnjem).
I u to doba nije bilo baš drugih opcija. Doduše bila je "Borba", list (valjda) komunista, "Večernji", navedeni "Vjesnik" i ... mislim ništa više.
I zato: je*eš posao na kojem ne stigneš pročitati dnevne novine.
Post je objavljen 22.04.2006. u 12:16 sati.