Jučer sam napisala jedan jako lijep post,međutim očito nije bio tako lijep kad se netko poigrao sa mnom(Providnost) pa sam ga slučajno obrisala prije nego što sam ga objavila.
Sada jednostavno nemam volje pisati to isto pa ću samo malo filozofirati bez cilja.
Nadam se da mi nitko neće zamjeriti :-)
No evo počnimo s pitanjem života u Hrvatskoj.
Ako nemaš starce tajkune ili nekim slučajem stvarno uspješne u poslu,onda ne možeš živiti kao čovjek.
Mislim neke navodno prosječne plaće zapravo su mizerija s obzirom na današnje cijene.
Ta tkz. prosječna plaća ode cijela na hranu.
Evo gledam iz svoje situacije.
Ok uvijek sam zahvalna Bogu jer imam krov nad glavom,imam što obući i jesti (jer nemaju to svi),ali da imam malo više para ne bih se bunila.A ne ovako,ne možeš si ni cugu kupiti vikendom,a da ne pričamo o upadima na koncerte i sl. ili kupnji odjeće.A studiranje je postalo čisti luksuz.Jer ako recimo ideš iz nekog grada u drugi grad,recimo u Zagreb,onda ti treba još jedna plaća da biš mogao na faks.
Jer treba ti stan,hrana,plaćaš režije,knjige,platiš faks,osim toga moraš i imati neki socijalni život stoga ti treba i za izlaske...Ma gotov si!
Mislim kakva je to vlada koja diže samo cijene,ali ne i plaće.Jer već godinama plaće su iste,a cijene samo rastu.Moji starci su prije,za vrijeme Juge,mogli slobodno kupiti nešto svaki mjesec,a pri kupnji hrane nisu morali razmišljati o tome kolika je cijena.A sada krpaju minuse kako god mogu (a baš ne uspijevaju).Evo navela sam njih kao primjer,ali mislim da mogu predstavljati na tisuće drugih ljudi koji danas tako žive.
Nisam neki jugofil,ali kako se kaže:
»Tito je krao,ali je i dao!»
Post je objavljen 22.04.2006. u 12:18 sati.