Ovo selo čudnog imena jedinstveno je kao utočište za medvjediće: tu je sirotište za mečad ostalu bez roditelja, dio projekta opstanka smeđih medvjeda na ovim prostorima. Ovo je selo jedinstveno i po svojoj iskonskoj povezanosti s prirodom i očuvanju starinskog načina života, života kakom bismo se možda trebali vratiti.
Mrki medvjedi s Velebita, iz Like i Gorskoga kotara nedvojbeno znaju da su ljudi tu, u Kuterevu, stvorili pribježište i privid “doma” njihovoj mladoj subraći kojoj su lovci, zvjerokradice, bolest ili nesreća oduzeli majke. Uz utočište mladih medvjedića i budući medvjeđi park unutar ograđenog šumskog prostora od stotinu hektara, u Kuterevu radi i informativni centar, ekoškola za mladež i odrasle, koji se mogu zaputiti na doživljajni i poučni Medvjeđi put – 40 kilometara dugu planinsku stazu hrptom Kuterevske kotline.
Tu prelijepu zeleno-sivu velebitsku oazu, raspuklinu između dva gorska lanca omeđuju s istoka Crni, sa zapada Bijeli vrh, te nasuprotni izvori dviju rijeka – Gacke i Like. Bogatim zelenilom zaogrću je bjelogorica, smreka, pašnjaci i pravi smaragdni baršun vazda svježih draga – travnatim sagom pokrivenih prirodnih lijevaka u tlu vapnenastog krša, koji počiva na tajanstvenim podzemnim jezerima i spiljama. Draga i dražica, kuterevskih povrtnjaka i njivica, ovdje je čak 148 po četvornom kilometru! Taj osebujni krajolik sivo-bijelom bojom šara jurski vapnenac čija propusnost od pamtivijeka čini ovu rijetku ljepotu bezvodnom, uvjetujući stoljećima gradnju “šternji” za kišnicu. Čak i danas, na domaku vodovoda. Ovdje se općenito živi na vrlo starinski način...
Post je objavljen 22.04.2006. u 11:19 sati.