Marketing
O prvim ljubavima
Sada sam se vratio izvana i moja prijateljica koja je oličenje ljepote i mladosti ugledala je bivšeg dečka za kojim pati i totalno pala u depru.Sve do tog trenutka bila je vesela i izgledala najstretnija na svijetu.Kako sam se ja osjetio poput starijeg brata morao sam na neki način reagirati i uvjeriti je da ne napravi nekakvu glupost.Kao prvo, nije mu nikako smjela dati do znanja da je to još boli.Zato sam je zagrlio i izgledalo je kao da sa mnom ide nekamo van.Definitivnog sam mišljenja da nijednom bivšem zbog tog postupka neće biti svejedno...
Slušajući nju sjetio sam se svoje prve ljubavi i svih problema koje sam imao i koliko sam godina živio u nadi...ona kaže da misli da nikada više neće pokazati osjećaje, jer da je on prvi kome je to pokazala...ja sam je uvjeravao da će se pojaviti osoba koja će joj toliko prirasti srcu da će joj sve ovo biti smiješno jednog dana...ali dok ne proživiš ne možeš to govoriti...
Godinama sambio zaljubljen u jednu curu...u osnovnoj smo ''hodali'' skupa...uvijek sam je imao u svojim snovima kao savršenu curu...to je taj problem prvih ljubavi.Vidiš je onako kako ti želiš ,a ne kakva je..zamišljaš je s takvom romantikom i misliš da je najdivnije biće koje je Bog na zemlju poslao...sa godinama sam shvatio da ona mene ima kao frenda kojemu će se požaliti onda kada ga treba, a budala će uvijek uskočiti nadajući se da će dobiti svoju priliku.Nikad nećeš dobiti ono što imaš u snovima .uvijek će biti drukčije.Dobiješ sto prilika da je poljubiš, ali to u tom trenutku ne napraviš, jer nije onako, savršen trenutak...pa shvatiš da cure nikad neće željeti tebe koji se lomiš za njima, nego onog koji je totalno hladan prema njima...
to je zakon prirode...svi mi želimo ono što nemamo...ja sam tada čak došao do stadija da sam debelo odlučio završiti prvu godinu fakulteta i otići u Ameriku, pobjeći od svega.Ne bježiš ti od nikoga, bježiš od sebe i svojih problema...kamo god dođeš, čekat će te novi problemi, nove bitke...naravno da sam u međuvremenu imao mnogo cura, ali uvijek sam se vraćao na nju, jer u mislima je bila savršena od samih početaka...dok se nisam zapitao da li je ona stvarno takva kakvom je zamišljam...pa nije...nije uopće...treba se desiti to da ti samopouzdanje naraste do te granice da znaš da se tvoj svijet vrti oko tebe i da nitko nije vrijedan tvojih suza...
Tako sam jedne večeri , neobavezno, izašao van i upoznao curu, potpuno različitu od sebe, od cure svojih snova, od svega, s kojom sam proveo divne tri godine, od koje sam puno naučio i koju ću uvijek pamtiti kao veliku životnu školu...curu koju sam volio najviše na svijetu, kojoj sam najviše otvorio srce i koja me pozna možda bolje od mojih roditelja...ali opet, srce je znalo da to nije sve što traži...opet je trebalo skupiti samopouzdanja i krenuti dalje...takav je život...
Nitko nije vrijedan tvojih suza...opet dolazi dan kada će ''neka'' pasti iz vedra ( ili kišnog ) neba i biti potpuno nova, potuno drukčija...i opet ćeš nešto naučiti, i ako si borac, izaći ćeš jači...
Zahvaljujem braci koji se trudi oko dizajna moga bloga... 
Rock ' n' roll!!!
Post je objavljen 22.04.2006. u 02:57 sati.