Uzet ću predah od učenja u trajanju od par minuta (par minuta traje predah, a ne učenje - nije to neki bezveze faks, šta ti ja znam) da bi elaborirao svoje recentno gledanje na društveni život i podijelio ga sa inim luzerima koji sad petkom navečer gledaju blogove.
Riječ će da bude o svađama iliti raspravama kako to odrasli vole zvati svađe.
Elem, svi mi koji smo barem jednom u životu raspravljali/svađali se ili slušali rasparavu/svađu smo čuli za kontroverzno pravilo "pametniji popušta" i svima nam je palo na pamet da je to pravilo bezveze iako ima nekog smisla. Argumenti za i protiv tog pravila su poznati, a poznata je i zloupotreba tog pravila u nedostatku argumenata za nastavak svađe/rasprave/veselja.
Međutizim, uvriježeno je mišljenje da su ljudi koji popuštaju u raspravama i prihvaćaju protivničko mišljenje tolerantni i puni razumijevanja, a da su oni koji uporno ostaju pri svojem tvrdoglavi, netolerantni i svadljivi.
E ja mislim da je to mišljenje krivo, a sad ću i objasnit zašto.
Čovjek, nazovimo ga Tomica, rijetko ulazi u rasprave. Bez obzira koliko dugo rasprava trajala, on je dobro razmislio o svemu preventivno i ne trati tuđe dragocijeno vrijeme i tuđe cijenjene živce da bi došao do potpuno suprotnih spoznaja. Dakle, on je siguran u svoje mišljenje pa, pošto je siguran, nikad ne odustaje od svojeg mišljenja. Bez obzira koliko protivnik sipao argumente, Tomica je dobro razmislio o temi pa će gonit svoje dok protivnik ne odustane. Objektivno, on je uvijek u pravu ili ima drukčiji sustav vrijednosti od osobe s kojom raspravlja (ako je rasprava subjektivnog karaktera) pa će to nakon nekog vremena spoznati, naglasiti i prekinuti raspravu sa neutralnim ishodom.
Drugi čovjek, nazovimo ga Janez, ne razmisli sam o temi nego, čim čuje mišljenje druge osobe, zauzme nasumično stajalište i, ako je to stajalište suprotno od osobe koja je rekla prvotno mišljenje, zapodjene ležernu raspravu. Budući da mu nije potpuno jasno zašto brani svoj stav, nakon srednje duge rasprave, potrošenog svog i tuđeg dragocijenog vremena i tuđih dragocijenih živaca, okreće svoje stajalište za 180 stupnjeva, popusti i prihvati poraz. Ako je još i bezobrazan, to poprati riječima: "Aj', nek ti bude", a ako je još i bezobrazniji onda kasnije sa novostečenim stavom traži novu žrtvu i onda brani novostečeno mišljenje par minuta. I tako u krug.
Tomica je u društvu često opisivan sa "onaj tvrdoglavi magarac šta uvijek mora bit po njegovom". Ljudi ga ogovaraju i smatraju prgavom osobom. Janez ima epitet "razgovorljivog i dragog mladića koji može raspravljati o svakoj temi, a nije mu nužno važno da na kraju samo bude u pravu", a društvo ne shvaća da je on zapravo jako svadljiv i da su mu svađe razonoda dok je Tomica osoba koja raspravlja samo o onome u čemu je stručan ili barem ima čvrst stav (ako je rasprava subjektivnog karaktera).
U nadi da se ne svađate ako nemate čvrst stav, pozdravlja vas
--hiroaki
Post je objavljen 22.04.2006. u 01:48 sati.