Ovaj vikend ima puno dogadjanja.Spomenut ću ih ukratko,a najviše ću pisati o Božjem milosrdju.
Sutra moja mama Djurdjica slavi 50.rodjendan,a dan nakon toga ima i imendan. Čestitam joj! Puno čini za mene,puno se žrtvuje i svaki dan na razne načine iskazuje svoju majčinsku ljubav.
Ovu nedjelju blagdan je Božanskog ili Božjeg milosrdja.To je relativno novi blagdan,slavi se od 1985.godine. Isus se ukazao redovnici Faustini Kowalskoj i govorio joj o svome Milosrdju. ”- Ja želim, da blagdan Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest taj dan dobiva savršeni oprost od grijeha i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet."
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i pun dobrote.
Zato ću dovijeka klicati milosrdju Božjem.
Mi ljudi često nemamo milosti,jako teško opraštamo,tražimo veliku kaznu za one koji nas povrijede i teško dajemo ljudima novu priliku ako nas iznevjere.Bog je drugačiji,oprašta čovjeku,ako treba i milijun puta,daje izgubljenima novu priliku,pun je smilovanja.Svatko tko zamoli Boga za oprost,ako iskreno žali zbog učinjenih loših djela i odluči da će biti bolji,Bog će mu oprostiti.Ako opet sagriješimo i opet se pokajemo,Bog će nam opet oprostiti.Jedino ne oprašta ako nimalo ne žalimo zbog naših loših djela,ako baš namjerno želimo biti zli i uporno se ne želimo popraviti.No,kada se i takvi pokaju,Bog im oprašta. Čovjek se može pokajati na ispovijedi ili izvan nje.I izvan ispovijedi Bog oprašta,ali tada se ne smije primiti sv.pričest,dok se ne ispovijedi.Svećenik Zlatko Sudac u nedavnoj tv-emisiji pričao je i o sakramentu ispovijedi.Rekao je da se ljudi previše boje i strahuju,a ne bi trebali.Ispovijed je susret s Bogom,koji nam iskazuje ljubav i milost.Prije ispovijedi,trebamo oprostiti svima s kojima smo posvadjani i koji su nas uvrijedili.U Oče našu molimo:”Otpusti nam duge naše,kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Trebali bi i iskazati ljubav prema Isusu.Kada je Sv.Petar zatajio Isusa i molio za oprost,Isus ga je tri puta pitao (jer ga je tri puta zatajio) : “Petre da li me voliš?” Kod ispovijedi ništa bitno ne treba zatajiti.Ako se zaboravi reći neka sitnica to je manje bitno,ali ono čega smo svjesni,to trebamo i reći,jer inače ispovijed ne vrijedi i nema smisla.Svećenici su čuli i najstrašnije grijehe,pa ih ništa neće iznenaditi,niti će ljude osuditi,njima je u interesu da se ljudi što više ispovijedaju.Ionako nikome ne smiju reći što su čuli.Sv.Ivana Nepomuka je kralj mučio da mu oda ispovijedne tajne,no on mu nije ništa rekao,radije je poginuo.
Lijepo je i korisno zazivati Božje milosrdje,pogotovo kada nam nije dobro ili kada imamo puno problema.To se može činiti na razne načine npr.ovim riječima ili svojim.
Isuse,krotka i ponizna srca,smiluj se nama i cijelom svijetu.
Po pregorkoj muci Isusovoj,Oče,smiluj se nama i cijelom svijetu.
Isuse,Sine Davidov,smiluj nam se.
O Bože, čijem milosrdju nema kraja, čija je samilost neiscrpiva,pogledaj milostivo na nas,umnoži u nama djelo svoga milosrdja,da ne očajavamo ni u najvećim iskušenjima,nego da se uvijek u sve većem pouzdanju predajemo Tvojoj svetoj volji,ljubavi i milosrdju!
O preljupki moj Gospodine Isuse Kriste,smiluj se meni grešniku!
O Isuse,Sine Božji,koji si rodjen od Marije Djevice,smiluj nam se!
Ti si,milostivi Isuse,pokazao beskrajno milosrdje,ne samo kada si osjećao bol zbog izgubljenih i očajnih dusa,nego i kada si razbojniku s desna rekao:”Još danas ćes biti sa mnom u raju.”Stoga Te molim da se udostojis izliti na mene to isto Milosrdje,u času moje smrti.
Premilostivi Isuse,sjeti se mača koji Ti je probo Dušu,te mi se smiluj u svakom jadu i muci,bilo tjelesnoj ili dusevnoj, i utješi me pružajući mi pomoć i radost u svakoj kušnji i nevolji.
O,Gospodine,Isuse Kriste,Sine Boga živoga udijeli Svoje milosrdje,Svoju samilost,otpuštenje svih grijeha i muka,i život vječni,nama i svim vjernicima,živima i mrtvima.
U nedjelju je blagdan Sv.Jurja.Zaštitnik je moje Bjelovarsko-bilogorske županije i gradova Djurdjevca,Djurdjenovca i Senja.U Zagrebu kraj HNK-a i u Bjelovaru,a vjerojatno i u drugim gradovima nalaze se kipovi Sv.Jurja kako ubija zmaja.Jedan od poznatih Juraja je dr.Juraj Haulik prvi zagrebački kardinal.Po narodnosti je Slovak,rodjen u slovačkom gradu Trnavi.Velik dio života proveo je u Hrvatskoj i puno doprinio vjerskom i kulturnom razvoju.Pokrenuo je prve hrvatske katoličke novine i osnovao izdavačko društvo Sv.Jeronima,koje postoji i danas i izdaje mnoge knjige i kalendar Danicu.Utemeljio je Hrvatsko gospodarsko društvo,pomogao je mnogim kulturnim institucijama poput Narodnog muzeja,Glazbenog zavoda,Matice hrvatske.Dao je sagraditi park Maksimir po zamisli biskupa Maksimilijana Vrhovca,koji nije stigao to provesti u djelo i učinio je još puno toga.
Sutra je Dan planeta Zemlje.Jedan od velikih ekologa bio je indijanski poglavica Seattle,koji je napisao predivno ekološko pismo. Izdvajam neke dijelove toga pisma: “Svaki dio ove zemlje je svetinja mome narodu. Svaka borova iglica, pjescana obala, izmaglica u sumi, svaki insekt je svetinja u pamcenju i postojanju moga naroda. Mirisno cvijece je nasa sestra; jelen, konj, veliki orao, su nasa braca. Kameniti vrhovi, rosne livade, toplina ponija i covjek - sve je jedna porodica. Ova zemlja je sveta. Ova svjetlucava voda u potocima i rijekama nije samo voda nego i krv nasih predaka. Ako vam mi prodamo nasu zemlju, vi morate zapamtiti da je sveta, vi morate uciti vasu djecu da je sveta i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera govori o dogadjajima i sjecanjima u zivotu moga naroda. Mi znamo da bijeli covjek ne razumije nas put. Jedan dio zemlje je njemu isti kao i drugi, kome je on stranac koji dodje iz mraka i uzme od zemlje sve sto mu treba. Zemlja nije njegov brat, nego neprijatelj i kad je orobi on ide dalje. On ostavlja oceve grobove iza sebe i nije ga briga. On krade zemlju od svoje djece, i nije ga briga. Ocev grob kao i sinovo mjesto rodjenja su zaboravljeni. On se odnosi prema svojoj majci, zemlji, i svome bratu, nebu, kao prema necemu sto se kupuje ili prodaje kao ovce. Njegova nezajazljivost ce opustositi zemlju i ostaviti iza sebe samo pustinju. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog covjeka. Nema mjesta gdje se moze cuti razvijanje lisca u proljece ili cuti sum krila insekata. Ali to je vjerovatno s toga sto sam ja samo divljak i ne razumijem. Buka samo vrijedja moje usi. I sta vrijedi zivot ako covjek ne moze cuti usamljeni zov nocne ptice ili svadju zaba na obali bare. Ja sam samo crveni covjek i ne razumijem. Crveni covjek vise voli njezni zvuk vjetra koji miluje lice jezerceta i miris samog vjetra prociscenog podnevnom kisom, ili namirisanog borovinom. Sto je covjek bez zivotinja. Ako bi sve zivotinje nestale, covjek bi umro zbog usamljenosti duha. Sto god da se desi zivotinjama, uskoro ce se desiti i covjeku. Ako covjek pljune za zemlju, pljunuo je na sebe. Sve stvari su povezane kao krv koja sjedinjuje porodicu. Sve je povezano. Sto god da se desi zemlji, desit ce se i njenim sinovima. Covjek ne plete mrezu zivota, on jedva da stoji u njoj. Sto god da ucini toj mrezi, ucinio je sebi. Mi znamo jednu stvar koju ce bijeli covjek jednog dana spoznati, nas Bog je isti. Vi mozda mislite da ga posjedujete onako kako zelite da posjedujete nasu zemlju, ali ne. On je Bog svakog covjeka i njegova ljubav je jednaka prema svim ljudima, crvenim i bijelim. Njemu je zemlja dragocjena i oskrnaviti je znaci prkositi njenom Stvoritelju. Ovakva sudbina je nama misterija jer mi ne razumijemo zasto su bizoni pobijeni, divlji koni svi ukroceni, skriveni kutovi sume zagadjeni smradom izmeta mnogih ljudi i pogled na brda unakazena zicama koje govore.
Gdje je živica? Nestala.
Gdje je orao? Nestao.
Kraj zivota i pocetak prezivljavanja.”
Post je objavljen 21.04.2006. u 23:30 sati.