Marketing
ispis duse
slusam nightwish, sleeping sun,raspolozenje mi je ubitacno,citam miss maturalne zabave,a trebala bih lektiru,ali jednostavno se ne mogu prisilit,razmisljam kako bi lijepo bilo sanjat nesto lijepo cijelu noc,razmisljam kako bi bilo lijepo imat nekog pored sebe,ne sad,u ovom trenutku nego inace u zivotu...razmisljam o svojim grijesima,o onome sto nisam ili sto sam trebala napravit...sad slusam walking in the air isto od nightwisha i razmisljam kako bi lijepo bilo negdje odletjet daleko od poznatoga...meni ionako vise nista nije poznato...i sada bih svugdje otisla,svasta napravila...al znam da je jutro uvijek,bas uvijek pametnije od veceri,bezbroj puta sam se uvjerila i da bi mi bilo zao...razmisljala sam ovih veceri o svom zivotu,o svojim prijateljima...mislim da me oni pravi prijatelji zbilja vole,al znam da im nisam onak najbolja...ma super sam ja njima i sve,al imaju i boljih od mene...znam to...iako me uvjeravaju u suprotno...no sto zapravo znaci nekome biti najbolji prijatelj...po meni to znaci biti prijatelj u najjadnijim,najtuznijim,najbolnijim i najtezim situacijama...i onda kada se cijeli svijet uroti protiv tvojeg prijatelja...i onda kada je on kriv...i onda kada misli da nema izlaza...i onda kada ti postaje dosadan...i kada je najlakse reci ZNAM DA TI NE MOGU POMOCI....RADI STO HOCES...ne...nemojte to napravit...ostanite uz njega i tad kada izgleda da mu ne mozete pomoci....uvijek mozete...uvijek...samo budite uz njega...Ovo ferje je bilo meni zapravo cak i lijepo...moj mladi bratic je bio kod mene par dana...ja tog malog obozavam...zbilja ga jako volim...on je cisti dokaz ljudske neiskvarenosti i dobrote...steta sto se tako rijetko vidamo...zbilja mi je tesko pao njegov odlazak iako se tako nije cinilo...
sve sam to negdje duboko u sebe potisnula...znam da ovo izgleda smijesno jer on ima 10 godina,a ja 15...jednostavno znam da cu s njim biti jako dobra cijeli svoj zivot jer vec i sad mi jako puno znaci...
u pocetku ferja sam dosta ucila...mislim za osobu koja skoro cijelu godimu nije primila knjigu u ruke to je bilo puno...ali...naravno da se ta pocetna "strast" za ucenjem smanjila...trebala bi se ozbiljno primit knjige i da znam da sam dosadna s tim "trebala bih" ali sta ces...nekako mislim da necu past razred...al nisam daleko od toga...da strah me...ali kad jednostavno nemam volje i nemogu se natjerat na ucenje...
lijena sam glupaca...to bi si trebala napisat na vratima sobe...to je istina i nemojte mi ni pokusat rec da nije...jer je...a mogla sam bit samo glupaca bez ovog lijena...mogla je sve ljepse i bezbolnije biti...moglo je...
HVALA GOTHIC GIRL za dizajn...posjetite njezin blog...:
Post je objavljen 21.04.2006. u 21:35 sati.