Sto sapcu tvoje oci brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi vecer zvjezdana.
Pitas me zasto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tjesis osmjehom
sto bljesteci baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Vecer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijecu nad nama zamisljeno.
Dan se blagim zalima produzuje u nepoznato.
Vesna Parun
Post je objavljen 22.04.2006. u 23:55 sati.