Marketing
Samo ja...
To sam ja. Pekki. Proša sam sito i rešeto dok sam izaša iz one crne rupe...ali da vam ispričam malo, kako je bilo...
Uglavnom, prije 3 godine sam se zaputija na jedno misto. Ono koje svi zovu nekim čudnim imenom. Meni ni dan danas nije jasno, otkud takva ideja za igranje sa nomenklaturom. Toliko mi nije jasno da o imenu više neću pričat. Probudim se, sav u znoju, znajući da sam nešto loše napravija. Ne znan jel ima posljedica...a gle, ima!!! Ugašeno je.
Munjevitom brzinom sam doša do susjednog nam otoka...požuriva sam frenda da me vozi tamo. Tamo priko mora, koje je te noći izgledalo baš onako kako ja ne volim da izgleda. Crno, sivo, crno sivi sa nijansama plavoga mraka, bezdana, beznađa, bez skrupula...preletili smo preko mora...a tamo...
Moje Svitlo. Radi, kao da ni ne zna što ga čeka. Svitli, kao da ima stoljetnu naviku. Treperi, u silnom strahu. Šuti, kao da me provocira.
Jednom radnjom, koja je za ovozemaljska bića samo fikcija, ja gasim Svoje Svitlo. Još veći muk, još veća tišina...triba bi mrtav biti. Ali nisan. I dalje sam na tom jebenom otoku. Frend i ja hodamo...i susrećem nju.
Susrećem nju. Onu, jednu i jedinu. Bez pozdrava ili rukovanja, nalazim se u najvažnijoj diskusiji svog života. Pokušavam joj objasnit neke stvari, neke stvari koje se tiču samo mene i nje. Imam osjećaj da me sluša...pokušavam joj reći da je ovo jedinstvena, prva i posljednja, za nas dvoje...ona me sluša. Govorim joj da se nećemo više vidit ako sad ode. Ona me ne razumije. Govorim joj da je volim. Ona šuti.
Budim se...gledam posljedice, bojim se posljedica. A gle...Moje Svitlo je ugašeno.
Ona nije ništa odgovorila...kako ću opet priko onog mora prepreka??
Kako kad je svitlo ugašeno?
by: Pekki
Post je objavljen 21.04.2006. u 18:47 sati.