Prošli tjedan su na ulicama kenijskog glavnog grada Nairobija prosvjedovale stotine AIDS aktivista.
Razlog za to je bilo okrutno ubojstvo Isaiaha Gakuoya, 15-godišnjeg dječaka kojeg je u Nyeriu, gradu u središnjoj Keniji, vilama bio raskomadao njegov ujak. Povod okrutnom zločinu bio je HIV-pozitivni status nesretnog dječaka.
Iako u Keniji HIV-pozitivne osobe danas čine 7 posto populacije, što je znatno manje od 10 posto kasnih 1990-ih, one se u tamošnjem društvu tretiraju kao građani drugog reda. U odnosu na HIV-pozitivne osobe u zapadnim zemljama, kenijski nositelji smrtonosnog virusa mnogo brže i češće umiru zbog lošeg zdravstvenog sustava u toj afričkoj zemlji, kao i nedostupnosti čak i onih najelementarnijih lijekova.
Osim smrtonosnog virusa, HIV-pozitivne osobe se moraju suočavati i s predrasudama okoline, tako da nije rijedak slučaj da ih se odrekne i najbliža obitelj. Nesretni Gakuoyo, inače siroče, je tako stradao ubrzo nakon što je njegov ujak saznao za njegovu bolest.
To je članak kojeg sam tek nedavno primjetila na Indexu i naravno da sam ga morala objaviti i ovdje. Šokirao me. Bilo bi nepotrebno i beskorisno napisati sve misli koje su mi prošle glavom.
Ljudska vrsta je jedina vrsta na Zemlji koja tako ubija vlastiti rod.
Kako god mi mislili da smo civilizirani, duboko u nama ostaje onaj iskonski pračovjek vođen nagonima. Koliko to uspijemo sakriti i koliko dopuštamo da izađe na vidjelo, ipak ovisi o individualcu.
Post je objavljen 27.04.2006. u 21:49 sati.