Preslavno Uskrsnuće Kristovo 23. travnja slave kršćani koji se ravnaju prema starom, Julijanskom kalendaru. Već prema odredbi crkvenog sabora održanog u Niceji (danas Isnik u Turskoj), Uskrs se ima slaviti u nedjelju koja pada poslije prvog mladog Mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice, a koja ne može biti nedjelja poslije židovske Pashe. Istočne crkve drže se ove odredbe da se Uskrs ne slavi istog vikenda kada i Pasha, već tjedan dana kasnije, dok Zapadna Crkva nikada nije imala takav običaj, već je Uskrs slavila nevezano pada li dan poslije Pashe ili ne. Obje su se Crkve držale odredbe o slavljenu Uskrsa u nedjelju poslije provog mladog Mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. Razlika u datumu slavljenja ovog blagdana između Istoka i Zapada pojavila se 1583. kada je zapadna Crkva prešla na novi i astronomski ispravniji Gregorijanski kalendar, koji računa datume sa razlikom od 14 dana u odnosu na Julijanski kalendar, po kojemu se još ravnaju neke istočne Crkve. Jasno, razlika od 14 dana uvjetovala je da se isti Mladi mjesec na Istoku i Zapadu kalendarski ne ubraja u proljetno doba, pa Crkva na Istoku čeka sljedeći Mladi mjesec kako bi bio oznaka da je nedjelja koja slijedi ona u kojoj se, prema odredbi Nicejskog koncila iz davne 325. godine, ima slaviti Uskrs.
Bilo kako bilo, i Uskrs prema Julijanskom kalendaru još je jedna prilika da se radujemo životu u nadi koju nam je donijelo Kristovo uskrsnuće. Uskrs je blagdan nad blagdanima, prilika za izmirenje sa sobom samima, svijetom i Bogom. Znamo da su ratovi na ovim našim stranama ostavili traga i na našim srcima, na našoj svijesti. Stoga ne gledamo uvijek prijaznim okom na one koji slave Uskrs prema Julijanskom kalendaru; na pravoslavne kršćane. Nije nam zamjeriti, pogotovo ne onima koji su u ratu izgubili svoje najmilije, koji su izgubili zdravlje, sreću i dom, koji su bili protjerani od strane svojih dojučerašnjih susjeda pravoslavne vjere. Ipak, Krist Uskrsnuli Onaj je koji liječi sve rane, koji daje snage oprostiti i ne generalizirati krivnju, a još manje izjednačavati vjeru sa politikom. Stoga budimo hrabri, budimo Kristovi, budimo kršćani, tj. oni koji su Kristovi. Samo tako će radost Uskrsnuća obasjati naše živote.