Neki davni nemiri nisu joj noćas dali mira.Oči je otvorila prije zvuka budilice i s neviđenom lakoćom ustala.
«Nema ni 8»,pomislila je.
Razmišljala je kako da ispuni sljedeća dva i po sata.Išlo joj se na tu kavu.Neobičnu ne samo po tome što je prijepodnevna,već i po tome što s dotičnim nije imala prilike porazgovarati otkad su krenuli svatko svojim putem.Za tipkovnicom najdražeg elektronskog pomagala vrijeme joj je još jednom proletjelo,a činilo se kao da se još časak prije prenula iz još jednog šašavog sna i krenula put kupaonice.Na red je došao ormar.
»Što obući?»,pitala se.
Nipošto nije željela pojaviti se u nečemu njemu previše poznatom,nečemu što bi imalo ličilo na nešto što je nosila onda,na nešto što je tada mirisalo na druženje s njim.Neki ludi osjećaj govorio joj je kako mora biti drugačija od djevojke koja ga je nekad poznavala.Htjela mu je pokazati da je odrasla,da se promijenila.Ništa od toga nije imalo smisla.Ostala je ista.
Uskočila je u traperice za koje je sigurna da joj ne stoje kao onda kad je imala koju kilu više,no nije marila.Zadnje što joj treba bile su hlače u kojima će izgledati suviše stisnuto,ne daj Bože zamamno.Odabrala je i sasvim neutralnu majčicu,zakopčala sakoić i krenula iz stana.Još se jednom vraćala s namjerom da ipak promijeni odjevnu kombinaciju,no bilo je svejedno.Prokleto ju je veselila činjenica da kasni dobrih 10 minuta.Sa smiješkom je kročila prema dogovorenom mjestu.
Nije ga bilo.
«E,baš se ništa nije promijenilo.»,sarkastično je zaključila.
Nije ga dugo čekala.I birc koji su odabrali bio je neutralan,ni njegov,ni njen i zato je zbilja uživala slušajući isti onaj glas koji joj je nekoć toliko značio.Kao i onda,nad dijelovima rečenica koje je izgovarao zastala je i glavom joj je po ko zna koji put proletila jedo te ista misao.
«Uvijek je bio malčice samodopadan.Vjerojatno nisam na pravim dijelovima dovoljno otvorila čeljust i ispuštala odobravajuće znakove divljenja.»
Nekako je imala osjećaj kako on to ni ne očekuje.
«Pišem blog,znaš?Ima već preko godine dana.»,pohvalila se u trenutku kad je pomislila da su iscrpili sve zajedničke teme.
«Ma daj!Znaš,i ne čudim se.Oduvijek si imala smisla za riječi.Pisma i te stvari su ti uvijek ležale.Naći ćeš se ti na Filozofskom.»
I on je pisao blog.Nekad,pa prestao.Na jedva jedvite jade izvukla je od njega adresu planirajući prelistati stranicu od vrha do dna i tako nekoliko puta,čisto da vidi je li to još uvijek on.Svestran kao onda,to sigurno.Toliko svestran da mu je par puta usred rečenice uletila s takvim smijehom,da je morao zastati.Bilo je teško povjerovati da sve to stiže.
«Stvarno su ti lijepo uredili kvart.Zgradu sam ti jedva prepoznao.»,rekao je,kao da iz njega izlazi sjeta.Na majušnu kapaljku,ali ona ju je čula.
«I,kako si na kraju zaljučio da je to ipak moj ulaz?»,upitala ga je sa smiješkom.Smiješkom na istu onu kapaljku.
«Garaže.Sjetio sam se garaža.» I njemu je zatitrao osmijeh,ovoga puta nešto manje skroman.
«Garaže….»,ponovila je.
I nije trebala reći ništa više.Znala je kako se oboje predobro sjećaju garaža na koje su satima znali biti naslonjeni,kad bi je već bio dopratio kući.Kasnila je,no teško bi se odvajali da napokon krene put stepeništa.Kupila je kod kuće prodike i juhe,no nisu je baš dirale.Tako to valjda mora biti kad si zaljubljen od uha do nožnog palca.Kad imaš 15 i cijeli svijet je samo vaš.
Jutro je prošlo samo tako.Shvatila je da su oboje ostali isti,svako na svoj način.Sjetila se i kako je na kraju sve završilo,baš zbog te posebnosti njih oboje.Bili su istovremeno tako isti,a tako različiti.Pretvrdoglavi i svojeglavi.
Prolazeći kraj crkve gdje su se rastajali kad ne bi s njom prošao čitav kvart i doveo je do istih onih garaža,sasvim nenadano čulo se njegovo:
«Ti si bila na mojoj krizmi,jelda?Baš ovdje.»
«Ajme,da.Kad je to bilo…»
«Čuj…A si ti meni kad zamjerila kaj ja nisam došao na tvoju?»,upitao je kao da još uvijek zbog toga žali.
«Ma ne budi smiješan.Da si onog davnog petog petog našao vremena za mene,nikad ne bih upoznala Njega.»
Ovoga puta licem joj se razvukao najveći mogući osmijeh.Okrenula se i lagano krenula svojim putem.
Tako to biva.Baš kao što sam njoj jednom rekla: