Ajde da sad kao počnem zapravo pisat nešto... :)
Da ne duljim (hm, mogu li ja uopće ne duljiti), evo, odlučih pisati neke prilično 'pomaknute', ne baš priče, ali ne znam bolji naziv, pa eto... U svakom slučaju, ako ste potpuno normalni ne čitajte ovo :) Evo, ovo je moj prvi takav post, pa, uživajte ;)
Mali A.H. obožavao je šetnje svojim rodnim mjestom po noći. Noć, bilo je u njoj nešto čudno, napeto, krvavo...da, krvavo. Posebno ako se to takvim zamisli, a on je bio majstor u tome. Jedne takve kolovoške noći, sparne, nekako ljepljive, došao je do napuštene kuće... Da je već dugo prazna, vidjelo se na prvi pogled- bila je trošna, sve se klimalo, treslo, otpadali su dijelovi,... Savršeno mjesto za A.H. Ušavši u nju, prvo što mu je u njenoj mračnoj unutrašnjosti privuklo pogled bila je grimizna mrlja na podu koja se isticala svojom jarkom bojom u tami. Prišavši bliže, srce mu je počelo brže udarati... Nije mogao vjerovati svojim očima... Bila je to šaka, ljudska šaka, još topla. Ispunjenje svih njegovih želje. Očiju sjajećih od sreće, uzeo je taj dragocjeni komad nečijeg tijela u svoju ruku i promatrao ga s nekim bizarnim osjećajem ljubavi. Ljubavi prema krvi. Zamišljao je trenutak u kojem se dogodio rez, čuo je krik nesretnika koji sad, ako je uopće živ, vjerojatno s užasom pomišlja na taj čas,... Pred očima su mu se javljale slike prerezanih tetiva, šikljanja krvi na sve strane, utapanja u njoj,... Sigurno se krv cijedila, kap po kap, iz ruke tog nesretnika, lijepila mu se po koži,... Zamišljao je osjećaje koji obuzimaju čovjeka kad vidi dio svog tijela odrezan, odvojen od sebe,... On bi to volio iskusiti. Samo, nije bio spreman na tu bol, i ipak se odlučio da zamišlja patnje drugih. Bilo mu je žao što i on nije bio prisutan u tom trenutku, ali i zamišljanje ga je dovodilo do blaženstva za koje dosad nije bio svjestan da se uopće može postići. Da, kidao je on muhama noge, mučio mačke, radio i gore stvari, ali nikad još nije to učinio čovjeku... do sada.
Prošla su puna dva sata u kojima je A.H. sanjario, a njemu se činilo da to nije trajalo dulje od pet minuta... Ipak, svjestan da je sigurno već prošlo dosta vremena od njegova dolaska, odlučio se vratiti. Šaku je ostavio gdje ju je i našao... Ponio bi on nju, ali nije želio ni zamišljati reakciju svoje majke ako bi slučajno otkrila što on drži u njihovom domu. Zapravo, nije se on bojao majke, ali otac,... Pa, dovoljno je reći da već nekoliko puta nije mogao ustati iz kreveta nakon očevih batina... Sad je još mali, ne može ništa svom ocu, ali doći će i taj dan, dan osvete...a tad će biti kasno za bilo kakve isprike. A sad ima i o čemu maštati, ona ljudska šaka dat će mu dovoljno materijala za to. Tko zna, bilo bi baš zabavno da i sam nešto pokuša. Onaj maloumni mladić iz susjedne kuće često odlazi plivati u obližnju rijeku... Mogao bi ga slijediti, a onda, svašta bi se moglo dogoditi. Naravno, ne bi ga mogao ostaviti na životu, iako bi bilo zabavnije polako ga mučiti... Iako je malouman, njegove ozljede bi se primijetile, a netko bi tada mogao posumnjati na njega... Ali, nema veze, i jednom će biti zabavno... Mladić je pun povjerenja u ljude, neće ga biti teško nagovoriti da mu dopusti da ga sveže...A onda, kad se zadovolji, bacit će ga u rijeku...Struja će ga odnijeti daleko, i svi će pomisliti da se utopio, a ako netko i nađe njegovo mrtvo tijelo, neće znati tko je to i nikad ga neće povezati s njim... Ne, neće više razmišljati o tome, samo u sebi pobuđuje osjećaje koji ga dovode do granica strpljenja...Strpit će se još par dana, a onda će učiniti to o čemu je sad razmišljao. Jedva je to čekao...
U napuštenoj kući opet nije bilo nikoga... Na podu se samo crvenio papirić grimizne boje od sasušene životinjske krvi, gdje ga je ostavio mali A.H., čekajući još nekog dječaka u kojem će možda pobuditi slične osjećaje...
Post je objavljen 21.04.2006. u 14:49 sati.