Marketing
Beirut IV - Hamra, zadah smrti
Ako susretnete Libanonca, a vjerojatno hocete jer ih ima oko 12 milijuna razasutih po svijetu, odmah cete primjetiti iznimni ponos i nostalgiju, iako im ne pada na pamet vratiti se u Libanon. Njihov auto ce svakako biti ukrasen cedrom i vec u prvom razgovoru ce vam reci da Libanon svoje ime ima vec 4000 godina, da se spominje cak 4 puta u Bibliji, da je Libanon najgusce arheolosko nalaziste na svijetu, da je jedina bliskoistocna zemlja bez pustinje, da ima jedini Jupiterov hram na svijetu, da je u Libanonu Byblos, najstariji grad na svijetu, da ima cak 17 vjrskih zajednica, 40 dnevnih novina, preko 100 banaka, da cak 70% ucenika pohadja privatne skole, da ima jednog doktora na samo 10 pacijenata i da su kao rezultat toga Beirut srusili i izgradili cak 7 puta.
Puno toga ce vam Libanonci reci i pokazati, ali cim malo zagrebete izpod povrsine vidjet cete i puno drugih stvari. Kad se maknete od fancy novogradnji kod Rouchea, uci cete u Hamru, zapadni dio grada koji je u vrijeme rata bio geto, vise puta unisten i okruzen od strane nekoliko armija.
Hamra i danas odise mirisima rata, smrti i podjela, tako da su granice religijskih zajednica ostre i prepoznatljive nakon detaljnijeg promatranja. Nekad sijitsko uporiste, Hamra danas udomljava trgovine koje su pobjegle iz skupog beirutskog centra, medjutim ratne rane se jos vide, rusevine sijtskog ratnog stozera u kompleksu saudijskog konzulata...
...samo ulica razdvaja od skupih sveucilista sa vrhunskim stranim profesorima...
Hamra je obnovljena neplanski, u getto stilu, sa uskim ulicama...
...i nadasve zanimljivom infrastrukturom...
Medju uredne kablove cije slike obilaze svijet mailovima kao primjer "strukturnog kabliranja" uvukli su nebrojene vjerske objekte. Pa treba zadovoljiti sve te maronite, Druze, sijite, sunite, grkokatolike, ortodoksne, armenske katolike, armenske pravoslavce, Zidove, Tucep..(ne, njih nema), protestante, anglikance...
...i vecina vjerskih objekata je obnovljena, cak i kada se nalaze u sklopu rusevina koja ukazuju da je ovo nekad bio "mali Pariz Bliskog Istoka".
Dakako, ima tu i drugih stilova: od modernih nebodera koji odudaraju od okoline...
...do mediteranskih vizura. Ne, ovo nije splitski bastion...
Ovo je Ministarstvo unutarnjih poslova u kompleksu koji je izgradjen u mediteranskom stilu. Iznutra je jos ljepse, ali jasno vam je da nisam koristio fotoaparat. Opcenito, nakon neugodnosti koje smo imali Sasa i ja kad smo snimali predivnu vilu u "europskoj" Ljubljani, za koju se kasnije ispostavilo da je americka ambasada, obavezno dvaput pogledam prije skljocanja.
A onda se dalje redaju. Jedna srusena...
...pa jedna obnovljena...
U pozadini je toranj Murr, objekt koji je bio pred dovrsetkom kada je poceo rat. Sad zjapi prazan, kao svjetionik na zapadnom ulazu u bejrutski downtown. Dolaskom do njega, prosli smo Hamru. Ispred je ulica Abdela Kadera i tu pocinje drugi svijet. Ova aleja nije bila ratna linija razdvajanja, ali je zapadna granica najambicioznijeg libanonskog gradjevinskog pothvata danasnjice: obnove bejrutske jezgre. Setnja ulicom izgleda jezivo: sa jedne strane unistene medrese iz otomanskog perioda...
...i vile u francuskom stilu koje je rat pretvorio u bunkere...
...a sa sruge strane obnovljeni downtown, u stilu u kojem je bio i izgradjen, pa cak i kad se radi o srednjovjekovnim objektima...
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 21.04.2006. u 14:34 sati.