Marketing
PROLJETNE OLUJE...
Nikad nisam mislio
da ću misli tražiti
tamo gdje se nisam
htio vraćati.
U zemlji gdje
bez čarobnih cipela
ne mogu maštati.
Nemam svog Tota,
Lava ni Strašilo,
ni dobro srce
da me ponese
... negdje iznad duge.
Sanjam ili sam stvarno
stvorio vlastiti Oz?
Sve što je vrijedilo
otišlo je s olujama
proljeća što se rađa.
Nikad više prvi korak,
nikad više prvi zub...
Nikad više djetinja pitanja,
radost zbog poklona i skrivača
u goranskim šumama.
Raširene ruke oduševljenja
kad vidiš drage ljude kojih
dugo nije bilo,
igre loptom i branje gljiva,
prvi poljubac onako stidljiv
i nespretan.
Proljetne oluje
odniješe me u ljeto
koje ne želim.
Nemam čarobnih cipelica
i dobru vješticu pored sebe,
imam zemlju što se mršti
pod suncem i smiješi nad idejom
integracije, globalizacije
i racije slobodna uma...
...nažalost.
Post je objavljen 21.04.2006. u 10:53 sati.