Vec danima cekam u neizvjesnosti da me netko nazove ili da me pozovu na razgovor. Puca me teska paranoja. Svaki put kad cujem telefon pomislim da je to netko iz kadrovske sluzbe ili mozda cak i sam direktor koji ce me obavijestiti da sam upravo dobila otkaz. Svaki put kad prodem pored nekoga od rukovodeceg kadra ocekujem da ce me pitati: "Imas li malo vremena za razgovor?"
Utorak (DAN D) je prosao. Prosla je i srijeda i cetvrtak, a ja jos uvijek nisam nista cula. Nitko me nije nazvao niti pozvao na razgovor. Jucer u 4 h su svi zaposlenici dobili mail od kadrovske u kojem nas obavijestavaju o reorganizaciji. U ovom mailu se naveli i imena svih ljudi koji su dobili otkaz (vecina ih je bila na visokim funkcijama), a takoder su napisali da je ostalim ljudima cije funkcije vise ne postoje ponudena nova funkcija i da trebaju reagirati prije 26. travnja. Meni nitko nije rekao da moja funkcija vise ne postoji, niti mi je ponudena nova funkcija.
Ne znam sto trebam o ovome misliti. Znaci li ovo da ja, bar za sad, necu biti otpustena? To se ne usudim ni nadati. Vec sam se bila pripremila da uskoro necu imati ni kune i da cemo zapasti u teske financijske probleme. Mislila sam da cu u 6. mjesec kad se vratimo s putovanja pasti na prosjacki stap. I sad ne znam sto da mislim. Najvaznije mi je dobiti na vremenu tako da imam vremena za naci novi posao. Trebala bi zapravo pitati seficu sto ovo sve znaci, ali se ne usudim. Bojim se da ce mi ona reci nesto sto ce unistiti ovo moje sve optimisticnije raspolozenje. I zato cu i danas cijeli dan provesti cekajuci da se nesto tragicno dogodi i istovremeno se nadajuci da se to ne dogodi. Pa, skoro je vikend, ne bi bilo fer da sad dobijem losu vijest!
Inace bi ovaj vikend mogao biti zanimljiv. Veceras idem na veceru s mojim spanjolskim tecajem. Ide i profesorica (koja je Spanjolka) i svi polaznici. Idemo u spanjolski restoran i trebali bi cijelu vecer pricati na spanjolskom. Cisto sumnjam da cemo to stvarno i napraviti. Valjda ce se profesorica truditi odrzati nas na dobrom putu. U biti je ova vecera dobra ideja, ali mi se bas i ne ide. Vecinu ljudi na tecaju ne mogu podnijeti. Neki su nevjerojatno glupi. Srecom ide i Natasja, jedna cura koja je stvarno ok i s kojom sam se u zadnje vrijeme cak pomalo i sprijateljila.
A onda je sutra nasa dugoocekivana housewarming party. Stvarno me zanima kako ce biti. Ovo je prvi put da ce se razni ljudi koje Bart zna i koje ja znam naci pod istim krovom. Uvijek je pitanje da li ce se ljudi koji se ne poznaju medusobno dobro sloziti i da li ce nastati ugodna atmosfera. Ja se uvijek bojim najgorega! Ma valjda ce sve biti ok. Moramo jos kupiti hrane i pica, nemam pojma ni sta ni koliko. To je sve toliko zamorno. Ma bit ce dobro! Nazalost nece doci svi ljudi koje smo pozvali. Jucer sam dobila mail od hrvatske poznanice koja ipak ne moze doci jer mora ici na jedan rodendan. Takoder sam dobila jos jedan mail od jedne druge prijateljice koja se jucer iznenada razbolila pa vjerojatno misli da sutra nece moci doci. Bez nje nece doci ni njen momak. Znaci troje ljudi odmah otpada. Ove vijesti su me bas razocarale. Zasto se uvijek moraju dogadati neka sranja?? Ali dobro, na kraju ce nas biti 15, nije ni to toliko lose, ali ja sam se nadala da ce nas biti oko 20-tak. A sta ces.
Jucer smo se Bart i ja bili cijepiti za nase putovanje u Meksiko i Guatemalu. Vec smo se prosle godine kad smo isli u Peru cijepili protiv DTP (difterija, tetanus, i jos nesto) i to cjepivo nam vrijedi 10 godina. Cijepili smo se bili i protiv Hepatitisa A, ali to smo morali jos i ove godine ponoviti i onda ti vrijedi 25 godina. Mozemo se sad lijepo naputovati slijedecih 25 godina!! Doktor nam je preporucio piti i tablete protiv malarije, pogotovo za Guatemalu. To nismo jos nikad pili i nadam se da necemo imati nikakve nuspojave. Cesto cujes razne negativne price u vezi tih tableta, ali doktor nas je uvjerio da su ove dosta blage. Za npr. Afriku i Aziju i ako duze boravis u podrucjima gdje ima malarije, moras uzimati puno jace tablete i onda je moguce da ces imati nuspojave. S ovim blagim tabletama ne bi trebali imati nikakvih problema.
Eto, cijepili smo se, dala sam zahtjev za vizu za Meksiko (za Guatemalu mi ne treba) i postajem sve svjesnija da uskoro idemo na put. Jos samo 5 tjedana! Bit ce nam savrseno! Putovanja stvarno jesu najbolja stvar u zivotu.
Post je objavljen 21.04.2006. u 12:07 sati.