Što reći nakon svega u ova zadnja dva dana.ja sam uvijek malo izgubljena ali sad posebno.došlo je neko vrijeme zaljubljivanja i svi su naznam nekak napaljivi....ne znam koji je onda meni vrag.mene je taman sve prošlo.upravo sad.samo želim reći jednoj osobi....
moji rade na psihijatriji sa depresijama,ovisnicima,manijama,ptsp-om,por. u prehrani,shizofrenijama,ubojicama,i svim raznovrsnim poremećajima koje liječe jedino elektro šokovi pa znam da ljudi koji imaju potrebu kurit druge su nesigurni i traže i stvaraju žrtvu koja će biti slabija od njih.samo se boje da ne budu otkriveni i povrijeđeni....
ne možeš niti misliti da me znaš jer nemaš pojma tko sam.ne možeš zaključivati iz viđenog ili iz onoga što ti on kaže jer svatko vidi stvari na sebi jedinstven način...zato više nikoga ne shvaćam....i onog koga sam mislila da poznajem.ne shvaćam muški rod.općenito ne shvaćam ljude.
BOLE ME OSJEĆAJI JER IH VI NE OSJEĆATE.
sanjala sam da je paulina sestra bila izbodena zihericama i iglama i bilo je grozno jer morala sam ih vadit i liptila je krv.užas.
nadam se da sam uspjelareći što sam htjela i da sam neke ljude nečemu naučila.iako osoba kojoj je ovo namijenjeno nikad to neće pročitat ili možda hoće....robin
Post je objavljen 21.04.2006. u 09:21 sati.