Kad pogledam unatrag, već desetljeće i po govori se u RH o privatizaciji, promjeni sustava, tranziciji, tržišnoj ekonomiji, uvođenju kapitalizma, globalizaciji, integracijama i sličnim temama (uz neizostavne arhaične, o ustašama i partizanima). Ipak, koliko god se medijski Hrvatska rasprodala već 10 puta, evidentno je kako danas niti polovica od potrebnih državnih poduzeća još nije prešla u privatne ruke. Pri tom ne mislim na diskutabilne sektore poput zdravstva, elektroprivrede, hrvatskih šuma i sličnih, jer, i u pojedinim ogrezlim tržišnim ekonomijama nabrojani sektori još su u rukama države i tako će ponegdje vjerojatno i ostati, nego o još uvijek pregolemoj količini kojekakovih poljoprivrednih kombinata, turističkih kompleksa, industrijskih postrojenja, brodogradilišta i sličnih, a koji su još u nemilosti državne uprave i političkog utjecaja. Da stvar bude gorja, postoje i desetci medija, od poznatog gubitaša Vjesnika, do hrpe lokalnih radio postaja, kojima su vlasnici gradovi, općine, županije ili pak koje od lokalnih javnih poduzeća (npr. 51% grad, 20% gradski vodovod, 15% gradsko komunalno poduzeće, ostalo - zaposlenici) i slično. Legla korupcije i kriminala, svi odreda gubitaši, poligoni lokalnih političara i jednom riječju, zlo za zajednicu u svakom pogledu.
Što se tiče naprednog medija - interneta, aktualna prodaja Iskona HT-u ponovila je po stoti put poznati hrvatski recept - konkurencija je samo virtualna, stvarni i jedini vlasnik se uvijek krije pod konspirativnim imenom kakvog inozemnog investicijskog fonda, fiktivne tvrtke s nula kuna na računu iz nedođijskih otoka, ili nečijeg šogora/šogorice, a što se otkrije tek post-festum. Kako već pisah, osobno sam uvjeren da se o istom scenariju radi i kod Optima Telekoma, jer je ovo premala država da se jedan bivši ministar (Roland Žuvanić) ne bi uspio dogovoriti o, opet virtualnoj konkurenciji, sa bivšim političarem Ivicom Mudrinićem. Teško je ne iskoristiti neopisivu naivnost hrvatskog puka, jer takve komparativne prednosti nema nadaleko.
Današnja javna i tajna hajka na banke koje su dakle jedine u preko 90% -tnom stranom vlasništvu čini mi se potpuno promašena, jer ako smo danas i oštećeni kakvim višim kamatnim stopama ili u opasnosti od prekomjernog zaduživanja banaka izvan zemlje, što reći na period kad su banke još bile "naše" gdje se nije uzimalo na kamatama nego su pojedini vlasnici nestajali sa kompletnim trezorima. Teško mi je u konkretnim slučajevima tražiti personaliziranu odgovornost svakog pojedinog lopova, a amnestirati državu, jer po mom mišljenu, država sve vidi i sve zna, pa je tako i tadašnji HDZ itekeko znao gdje su završile ušteđevine građana. Glede navedenog, drago mi je što se raspliće prodaja HVB-Splitske banke i što ju kupuje francuski Societe Generale, jer sve priče o državnoj banci tj o kupnji HVB-a od strane Poštanske + Croatia osiguranja i slično (osim ako nisu služile kao patka za podizanje cijene) totalno su djetinjaste i upravo prilične aktualnoj hrvatskoj vlasti.
Dakle, kao što pred koji mjesec završih jedan filmski post; Laku noć i sretno...
Post je objavljen 21.04.2006. u 00:31 sati.