------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sljedećeg jutra, kojeg sav normalan svijet još drži mrklom noći Vargazarin je grubo dignut iz postelje koju je dobio u kutu istočnog krila vojarne s novacima gradske straže. Mahom golobrade seljačadi koja je htjela u gardu pobjeći od motike i teškog seljačkog posla.
kažu da je Bog načinio pijetla da budi ljude na vrijeme, ali ga je , očito Vrag dresirao da to čini u četiri ujutro!
Nakon oskudnog obroka vruće zobene kaše začinjenom jedan prst dugačkim komadićem slanine ,Vargazarin je požurio pregledati i nahraniti svoga Varga. Kad se vratio, Reglef ga je čekao na vježbalištu u autoritativoj pozi raskoraka s rukama na leđima.
-Izvuci mač!- kratko zapovijedi.
- Sad s njim maši tako da osjetiš njegovu težinu.- Vargazarin žustro zamahne nekoliko puta gledajući u oštricu koja je kroz zrak proizvodila zvuk vjetra u praznom ambaru.
-Jače!- povisi ton Reglef... - i ne gledaj u mač nego ispred sebe! Napadni onu quintanu... pokaza prstom na lutku na kolcu sa štitom i kacigom svom izgužvanom od silnih udaraca.
-Zamisli da je ona neprijatelj koji te želi ubiti!- Vargazarin srnu na nju sjetivši se Orkova čiji mu je smrad još bio svjež u nosnicama.
Haaaaa! Ha! glasno je ispuštao zrak nasrćući na tužni lik slamnatog ratnika. Ćuf, ćuf, ćuf!... stenjao je slamnati ratnik od udaraca nevješto zadanih ploštimice.
Na onoj ravnoj gredi koja mu bijaše desna ruka visila je vreća s pjeskom. Iznenada se quintana zavrti oko svoje osi i vrećica s pjeskom, pažljivo postavljena, pogodi Vargazarina posred lica.
-Hap! - dreknu momak i izgubi ravnotežu. Tresne u prašinu otpuhujući plavi čuperak s oka.
-Što je sad ovo?- iznenađeno upita.
To je sprava za vježbanje, a i stup za vezanje konja. Sad znaš da može i uzvratiti!
-Diž' se!- Vargazarin još zbunjen i pomalo posramljen ustane i otrese hlače i surku .
.Mač je tvoja oštra kandža! produžetak tvoje ruke. -Reče Reglef kružeći u ritmu oko njega .
Mač nije motika , a nije, bogami, ni sjekira čiji udarac uglavnom ovisi o snazi! On je oružje bogova! Svaki mač bira svoga borca , a ne obrnuto!- Reglef napravi značajnu stanku da napuni lulu .Vargazarin je samo stajao nijemo slušajući odavno već naučen pokornosti i strpljenju. Upijao je svaku riječ učitelja kojeg je počeo iznimno cijeniti.
-Njegov balans je u jabuci na kraju rukohvatu. On ti olakšava zamah. -Uze mač i podigne ga u visini očiju. -Osjeti taj balans! - ponovno mu pruži mač s jednim drugim osjećajem kojeg i Vargazarin osjeti. To bijaše poštovanje prema komadu čelika koje , gotovo mitski poprimi odlike živog bića.
-Mač je tvoja ljubavnica, tvoj prijatelj, tvoj saveznik. On ti usmjerava ruku isto koliko i ti usmjeravaš njega. On pojačava tvoj udarac, on te brani od udarca.-
Reglef stane sučelice svome učenika. Nikada nemoj mač nositi kao torbu . Moraš ga osjećati u svakom trenutku . Biti svjestan njegove moći i njegova prisustva.
-Nastavi ! - dobaci preko ramena pućkajući kolutove dima gledajući prema drugom kraju vježbališta gdje su mlade djevojke vježbale gađanje lukom i strijelom u nekakvoj oskudnoj odjeći.
Oko podne, kad je već raščijao quintanu kao bijesan pas torbu, Vargazarin dobije dozvolu da ode na ručak.
Bio je smožden. Svaki mišić u tijelu ga je bolio i molio je bogove da mu podare malo okrepljujućeg sna.
Reglef ga prekine u sanjarenju.
-Diž'se!-
On nevoljko ustane krajnjim naporom krene za njim. No sad ne na prašno pješčano vježbalište, nego izvan vojarne prema izlazu iz grada. Probijajući kroz gomilu Vargazarinu nije bilo jasno kuda idu, ali se nije usuđivao pitati.
hodali su nekih petnaest minuta izvan grada prema šumarku u kojem bijaše izvor koji je tvorio jezerce. Voda je bila kristalno čista . Plavi i zeleni odsjaji su titrali na jantarnom popodnevnom suncu.
Reglef odjednom stane, ogleda se oko sebe i sjedne na travu pored izvora.
-Sjedi!- Ponovo učitelj kratko izda zapovijed u stilu vlasnika pasa. Vargazarin sjedne pored njega i dalje znatiželjan saznati što to oni ovdje rade.
Reglef kao da čuje njegove misli poče novim , blagim umirujućim tonom: - Mač je oružje hrabrih. Postati majstor mača fizički je lako, ali ovladati umom vještinu upotrebe mača, iznimna je zadaća. Borio si se s goblinima i Orkovima , ali moraš znati da u starom svijetu ima neprijatelja i čudovišta koje ne možeš ni zamisliti i trebat će ti mnogo više od gole hrabrosti da ih pobijediš i sačuvaš goli život.-
Malo zastane duboko dišući. Osnovni zadatak majstora mača je: zaustaviti protivnika!
Vješt mačevalac to čini u optimalno i učinkovito malo poteza. Što misliš: što je krajnji cilj učitelja mača? -
Vargazarin se zbuni. Nije shvaćao pitanje. Nije na njega znao odgovor, a bojao se da će se učitelj rasrditi što ne zna.
-Prema onome što znam o tebi i o onome što si svojim pokretima pokazao na vježbalištu…-nastavi učitelj nešto tiše…- , vidim da možeš postići nešto više od običnog vitlanja mačem i odrubljivanja glava Orkova po kraljevstvu.
Dakle, zadatak učitelja mača je što manje se koristiti mačem s naj učinkovitijim rezultatima.-
Vargazarin klimne glavom iako nije u potpunosti shvatio poruku.
-Sa što manje upotrijebljene snage uništiti neprijatelja vodi ka jednom cilju- nastavi tajanstveno Reglef .
-Potpunom odsustvu mača i potpuna pobjeda neprijatelja bez borbe.-
Vargazarin utone u misli dok mu je mač počivao u krilu.
-Sad se odmori. Zažmiri i skupljaj energiju koja ti puni mišiće snagom.- reče Reglef.
-Sad te cijelo tijelo boli jer je to jako teško oružje i nisi ga koristio na pravi način tako da si nepotrebno, istegnuo tetive i opteretio mišiće više nego oni mogu podnijeti.-
Sjedili su tako više od pola sata u miru , osluškujući zvukove prirode. Vargazarin je sada, začudo stalno bio svjestan sječiva u svome krilu. Reglef se ustane i skine odjeću. Skoči u vodu i reče:
- Zamnom!-
Nakon okrepljujuće kupke obukoše se i krenuše nazad prema gradu.
-Ovdje kupanje nije običaj koji je jako na cijeni, kao što i sam znaš. Ja sam ga naučio koristiti na istoku kod redovnika koji žive dvostruko duže nego mi između ostalog i zato što kupanjem nadoknađuju izgubljenu snagu. Krv je , kao što znaš najvažnija tekućina tijela i njegova naj važnija esencija. Kupanjem je hladiš i produžavaš vijek srcu koje je pumpa. Tako se krv ujedno i obnavlja, a to ti osigurava dobro zdravlje i okrijepu. Voda opušta i masira mišiće, ali ti i održava tijelo čistim. Ovo ćemo činiti svaki dan do kraja tvoje obuke . Nastavi to činiti svaki dan u svom životu kad god možeš. To neka ostane tvoja tajna.
Bez brige gospodine - odgovori Vargazarin shvaćajući da je imao privilegiju učiti kod najboljeg učitelja u kraljevstvu i oduševljeno je odlučio to maksimalno iskoristiti.
Sljedećih dana i mjeseci učio je tajne vještine udarca i obrane, napada i manevra, ali i vježbe "pravilnog disanja" i meditaciju. Bivao je sve vještiji i jači. Borbu s jednim, dva i više protivnika. Borba bez protivnika kao niz savršenih i proračunatih poteza koji čeliče volju i učvršćuju samouvjerenost. Iskušavao je svoje granice izdržljivosti i boli i svakog dana pomalo, neprimjetno ali dosljedno i uporno postajao malo bolji. Uporedo s mačem učio je i gađanje lukom i strijelom. Sad već stekavši neka nova znanja o disciplini i kvaliteti oružja , dvostruko je brže savladavao vještinu gađanja strijelom.
I kupao se. Svaki dan.
Reglef je često odlazio na svoje noćne pohode po bordelima i pijanke sa prijateljima po krčmama , ali bi svako jutro dolazio s prvim pijetlima neshvatljivo svjež i čio. Nekako pomlađen i jedar.
Vargazarin nije bio zaboravio svog jedinog pravog prijatelja i obilazio je Varga hraneći ga, timareći i jašući ga kad god je za to bilo prilike. Čak se ni seljaci više na to nisu obazirali. Svako čudo za dva dana!
Najviše su protiv varga rogoborili svećenici i žreci govoreći kako je to crna magija i "Vražja posla, moj gospodine!" dok su na drugu stranu neki tajni kultovi potajno obožavili Varga kao , tobože, utjelovljenje ili Avatara njihovog zlog i krvoločnog Boga koji proganja i kažnjava ljude. Jednom su opasno i ugrozili prividni mir Vargazarina i njegovog vuka s gradom kad su po noći pokušali objesiti neke posvećene hamajlije svoga Boga Vargu oko vrata, pa zamalo platili glavom tu ludu i nepromišljenu hrabrost. Ujutro kad je Vargazarin došao u u napuštenu postaju poštanskih kočija zatekao je krvave tragove posvuda. Posebno oko Vargove gubice i jedan neidentificirani komad odjeće koji je neodoljivo podsjećao na stražnju stranu svećeničkih hlača kakve rabe svećenici tih zlih i tajnih kultova.
Građani su prvo napali Vargazarina kad su čuli vijest optužujući ga za crnu magiju i opasni presedan u njihovu gradu dok im Vargazarin nije objasnio porijeklo crnocrvenog platna koje , tako tipično, koriste omraženi kultisti. Tada se javnost smirila uz obrazloženje da se Varg , ustvari borio protiv mnogo većeg zla nego što je on sam.
Kako se približavao trenutak pohoda na Gobline u istočne stepe tako je Vargazarin svakog dana postajao sve spremniji i orniji za borbu i osvetu svojim tlačiteljima. No jednako tako je shvaćao, sada bolje nego ikad prije , vrijednosti koje brani. One za koje se vrijedi boriti. sada je puno dublje sagledavao stvari naučen gledati Reglefovim , učiteljevim očima . Shvaćao je da stvari nikada nisu onakove kakvima se čine. Na kraju, sam je bio očiti primjer tog zlatnog i važnog pravila.
Svakodnevno je učio borbu, napad i obranu. Naučio je koristiti se sabljom, helebardom, samostrelom, buzdovanom, sječkom, kosirom, bodežom, kopljem, sjekirom i trozupcem.
Jednog ustajalog popodneva u srpnju kad je teška prašina vježbališta polegla na pluća i vjeđe, Vargazarin je bio pred Reglefom očekujući pouku iz , njemu omiljenog predmeta: mača.
Učitelj mu zaveže oči maramom.
-Danas ćeš učiti koristiti svoja čula na jedan drugi način. Što , naprimjer kad ne vidiš neprijatelja? Što kad je gusti mrak a napadnu te bića koja u tom mraku jako dobro vide?-
Vargazarin ne odgovori. Znao je da na ta pitanja učitelj ne očekuje verbalne odgovore nego analizu u vlastitoj glavi. Počeo je njuškati zrak a uši su mu strigle kao u zeca.
-Detektirat ćeš protivnika svim drugim čulima , osim vida. Upotrijebit ćeš svoje druge otkrivače opasnosti: Uši i nos.-
Potom baci mješinu s vodom u pravcu Vargazarina. On u trenutku osjeti miris mješine i njen lagani šum i munjevito okrene mač u pravcu odakle je dolazila. Promaši je zamalo.
_Nije dobro!- Dreknu Reglef. –Nemoj misliti na vid i kako je glupo što ne vidiš , nego misli kako je dobro u ovom trenutku IMATI sluh i njuh . Pretvori se u Varga i Šišmiša istodobno . Nemoj biti lovina. Budi lovac!
Ponovo mu baci istu kozju mješinu . Promašaj!
Učitelj nije rekao ništa. Ponovo zavitla smrdljivu kozju kožu kao da je nasrtljivi napadač. Sad se Vargazarin usredotoči na zadatak i već naćulenih ušiju zvizne mačem u pravcu tihog , gotovo neprimjetnog šuma. Bam! Puče miješina i voda mu se prolije po nogama.
On ponosno podigne povez i šeretski se, pobjednički nasmije.
Učitelj nije bio toliko oduševljen.
-Nisi pobjedio! Već nekoliko puta si mogao biti mrtav!
Drugi puta ćemo gađati puno manji i tiši predmet.-
Pomalo razočarano, Vargazarin skine prljavu i znojnu odjeću i ode se okupati na izvor kao i svakoga dana. Nije vidio, ali je osjećao ponos i zadovoljstvo učitelja koji je i sam uživao učeći ga svemu što je sam zna.
Reglef zapali lulu i duboko se i grleno nakašlja tjerajući prašinu iz grla.
-Dovraga ! Valjda sam sad zaslužio piće! Presušio sam.-… i uputi se laganim korakom prema kapiji u pravcu krčme usput pozdravljajući stražare i dalje pokušavajući izbrisati iz glave slike polugolih znojnih "Amazonki" na strelištu.
Post je objavljen 20.04.2006. u 23:49 sati.